Povodom dešavanja na sjednici Vlade na kojoj je imenovan v.d. direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, javnosti se obratio ministar Danilo Šaranović navodeći da će nadležne organe da obavijesti o sumnji o kršenju zakona.
Šaranović je saopštio da je njegova dužnost kao ministra unutrašnjih poslova da obavijesti nadležne državne organe o sumnji da su na sjednici Vlade izvršena krivična djela, „na način da je, prekoračenjem granica svojih ovlašćenja, Vlada izabrala Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.”
Vlada je najviši organ izvršne vlast, a Demokrate su dio iste. Takođe, Vlada je kolektivni organ koji se sastoji od ministarstava. Ukoliko neki od ministara nije zadovoljan radom Vlade, može podnijeti ostavku, a ukoliko predsjednik Vlade nije zadovoljan radom nekog od ministara, odnosno radom ministarstva, može ga smijeniti.
S obzirom na to da Milojko Spajić kao predsjednik Vlade predstavlja istu, obezbjeđuje jedinstvo njenog političkog djelovanja, saziva i predsjedava sjednicama Vlade, potpisuje akte koje ona donosi, usklađuje rad članova Vlade i vrši druge poslove utvrđene Ustavom i zakonom, a Šaranović se ne slaže premijerovom odlukom, postavlja se logično pitanje – zbog čega Šaranović ne podnese ostavku na mjestu ministra unutrašnjih poslova?
Ukoliko ministar Šaranović smatra da je zakon prekršen od strane premijera, odnosno Vlade čiji je član, ne bi trebalo da nastavi da bude dio iste, već ima opciju da podnese ostavku. U suprotnom, ostankom na funkciji u Vladi koja je prema njegovom kazivanju prekršila zakon, Šaranović prihvata da snosi dio odgovornosti, a u isto vrijeme nesvjesno aminuje kršenje zakona.