ŠPIJUNI, ŠTA IMA NOVO KOD MENE?
Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Dragi rođače, imponuje mi što je mlađani moj rođak predsjednik države Crne Gore.
Istovremeno mi te žao. I to zbog drugih mi te žao.
Mi smo zemlja u kojoj se vjekovima govorilo: „idemo da ugrabimo“ i to grabljenje ovaca, goveda, konja od Turaka u sirotinjskim uslovima najčešće je proglašavano bitkama.
Ovdje ne treba miješati slavne bitke i pobjede nad Turcima.
Dakle to grabljenje je postala neka vrsta genetskog koda ovog naroda.
Zato Evropa i civilizovani svijet sada od Crne Gore zahtijeva obračun sa kriminalom i korupcijom, što nekako isuviše kilavo ide.
Ali nije to jedini problem u ovoj državi. Naime, američki izaslanik za zapadni Balkan Gabrijel Eskobar jedva je čekao da napusti funciju rekavši pri tom: „CRNA GORA JE RASADNIK ŠPIJUNA, OD TIH BESKIČMENJAKA NISAM MOGAO DA ŽIVIM“!
Znatno prije američkog izaslanika Eskobara, crnogorski špijuni su o jadu zabavili Alesadra Pirca Birolija, guvernera okupirane Crne Gore u Drugom svjetskom ratu, koji je na Cetinju javno istakao obavještenje koje glasi: „ŠPIJUNE PRIMAMO SAMO ČETVRTKOM!“
Ja na zadnjem staklu mog automobila držim transparent „ŠPIJUNI, ŠTA IMA NOVO KOD MENE?“
Zahvaljujući nama samima, ovakvima kakvi jesmo da nijesmo, s jedne strane, i s druge, zahvaljujući riječima Gabrijela Eskobara i Alesadra Pirca Birolija, sada se, dragi rođače, s razlogom, pitam. Čega si ti predsjednik, države ili državne strave?!
Nije tebi lako, vjeruj mi!
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)