Šok u porodici Gardašević: Umjesto sina sahranili nepoznatog muškarca!
To nije moj sin! On nije imao nanogicu! Ovo je užas. Sahranili smo pogrešnog čovjeka!
Ovako govore Danica i Milisav Gardašević, zaprepašćeni roditelji Borisa (32), mladića sa Cetinja, studenta ekonomije i specijalističkih studija za računovodstvo i reviziju u Londonu, za kojim se traga od 18. decembra prošle godine, kada je prijavljen njegov nestanak.
Majka i otac kažu da su mislili da je na njihovu muku stavljena tačka 8. januara ove godine kada su tijelo utopljenika iz rijeke Morače izvadili ronioci, a njima Boris, kako dodaju, isporučen u limenom sanduku.
„Nije me prevario majčinski instinkt, jer sam osjećala unutrašnji nemir, nevjericu. Bila sam sigurna da u kovčegu nije moj Boris. Nisam mogla to da proverim, jer je sanduk bio zakovan. Tek ovih dana kada smo dobili fotografije sa obdukcionog nalaza shvatili smo da sam bila u pravu. U našoj grobnici je sahranjen neko drugi, nama nepoznat čovjek! Imamo sva dokumenta, slike koji potvrđuju ove naše tvrdnje. Na fotografijama se vidi čovejk sa nanogicom. A Boris nije pripadao tom svijetu. On je bio intelektualac. Nikada sebi ne bi dozvolio da uđe u bilo kakve mutne vode, volio je život i u njemu uživao. I nikada se ne bi odlučio na samoubistvo, jer znam, iako je bio hrabar, kao svaki normalan čovjek plašio se smrti”, priča za „Novosti” Borisova majka Danica, rodom od Radulovića iz Pješivaca kod Nikšića.
Milosav, otac Borisov, dodaje da mjesecima nemaju sna, ali da im ova situacija koliko-toliko uliva nadu da bi možda njihov sin mogao biti živ.
„I vjerujemo da će nam se Boris odnekud javiti. Posebno smo uvjereni u to nakon ovog saznanja da smo sahranili nepoznatog čovjeka. Živ je moj sin”, nada se Gardašević.
Boris je nestao nakon što je sa Cetinja stigao u Podgoricu autobusom, iz kojeg je, kako se pretpostavlja, izašao kod marketa „Venkor” ili kod tržnog centra „Big fešen”. Ronioci su tog dana dobili obavještenje da je jedna osoba skočila u Moraču sa Mosta Blaža Jovanovića. O svemu tome roditelji nestalog Borisa su, kako kažu, obaviješteni tek 12 dana kasnije u cetinjskoj policiji. Kako tvrde, tada im je, međutim, saopšteno da osoba koja je skočila u Moraču, prema iskazu očevidaca ne odgovara opisu njihovog sina. Danica i Milisav se pitaju da li je moguće naći vezu između slučaja kada je navodno nepoznata osoba skočila u Moraču u 14.20 i činjenice da je 35 minuta kasnije poslednji put lociran signal Borisovog mobilnog telefona.
SAUČEŠĆE IZ BRITANSKE AMBASADE
„Čim se pročulo da je naš Boris, kako smo tada mislili, pronađeni utopljenik, iz ambasade Velike Britanije u Podgorici stigao nam je telegram saučešća. Neizmjerno smo im zahvalni zbog toga, ali evo, odjednom nam se rodila nova nada da naš sin nije mrtav, već da je živ”, gotovo istovremeno govore Danica i Milisav.
Iako su minulih mjeseci bili u očaju poslije ovih poslednjih dešavanja i saznanja da je osoba koju su sahranili imala nanogicu i da sigurno nije njihov sin, Danici i Milisavu se vratila nada u život njihovog jedinca i mezimca.