SNP tražio opoziv Đukanovića, a on ubjeđuje DPS poslanike da glasaju za Jokovićeve ministre u manjinskoj vladi

Klub poslanika Socijalističke narodne partije (SNP) podnio je Skupštini Crne Gore 10. septembra prošle godine predlog za pokretanje postupka za utvrđivanje da li je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović povrijedio Ustav kada je poručio Srpskoj pravoslavnoj crkvi da nije pametno insistirati na ustoličenju mitropolita Joanikija na Cetinju. U obrazloženju predloga navedeno je da je Đukanović 28. avgusta na Cetinju kazao da nije pametno insistirati na ustoličenju u tom gradu, već je pametno to izmjestiti iz Cetinja i obaviti u nekom od mnogobrojnih hramova u drugim gradovima. Predstavnici SNP-a tada su naveli da je Đukanović izjavom da se nada da 5. septembra i sam neće biti na Cetinju gdje, kako je ukazao, većinska Crna Gora brani dostojanstvo države – prekoračio ustavna ovlašćenja.

Na ovom mjestu nećemo podsjećati kakvim je sve riječima Đukanović označavao ne samo funkcionere i rukovodstvo SNP-a, nego i njene članove i simpatizere decenijama unazad, te kakvu su golgotu prošli svi oni koji su poslije rascjepa u nekada jedinstvenom DPS-u otišli za Momirom Bulatovićem i formirali stranku. Neprijatelji države, mrzitelji i izdajnici Crne Gore su samo neke od etiketa koje su lijepljene SNP-u i njenim podržavaocima.

Nekoliko mjeseci kasnije, isponižavani Đukanović koji se grčevito bori za politički opstanak, nakon što mu je Abazović zabranio ulazak u tzv. manjinsku vladu koju njegovi taster-poslanici moraju “bezuslovno podržati“, danima ubjeđuje rukovodstvo i pojedine poslanike da u parlamentu dignu ruke i za ministre iz SNP-a. Po saznanjima našeg portala, Đukanoviću je teško narušen autoritet koji je nekada imao u partiji, a posebno kada se ima u vidu njegovo ponašanje u protekla dva mjeseca i više nego snishodljiv odnos prema lideru URE i njegovim maksimalističkim zahtjevima.

Očigledno je da će u DPS-u “bezuslovna podrška“ ministrima iz SNP-a biti kap koja će preliti čašu, pa se s razlogom mogu ubrzo očekivati javna frakcijašenja, podjele i raskol u stranci Mila Đukanovića. Naravno, ako u međuvremenu Đukanović uopšte uspije da ubijedi svoj kompletan poslanički klub da podrži Abazovićev i Jokovićev eksperiment.