Smjena ili promjena vlasti: EU favorizovanjem Bečića i Abazovića razbija opoziciju i jača Đukanovića!

„Bolje je biti nasilan, ukoliko je nasilje u našim srcima, nego se zamaskirati ogrtačem nenasilja kako bismo sakrili nemoć“, rekao je jedne prilike Mahatma Gandi, indijski velikan. E, upravo u ovoj njegovoj rečenici, u najkraćem, može se opisati nedavno dugo putovanje u Jevropu, mlađanih lidera Alekse Bečića i Dritana Abazovića, inače vlasnika 10 poslaničkih mandata, od mogućih 81 koliko broji crnogorski Parlament. Da u startu napravimo malu digresiju, jer ovo nije motiv ove analize, prevedeno na jezik brojki, kojim pomenuti lideri vole da barataju, trenutno imaju manje od polovine ukupnog broja svih opozicionih poslanika, kojih ima 39. Žao nam je ako ćemo razočarati Bečića i Abazovića, ali kada govorimo o faktima, onda su fakti o broju poslanika jedini mjerodavni u ovoj priči, kako za nas, tako valjda i za EU. Bojimo se da ni broj mandata sa lokalnih izbora u Petnjici, Tuzima, Ulcinju, Mojkovcu, Cetinju, i ostalim gradovima, ne bi popravio političku sliku novih proevropskih, kako sami sebe nazvaše, „lidera“ opozicije, ali šta je tu je.
Znači, predstavnici 10 poslanika, poručili su svima nama, da su oni lideri proevropske opozicije i da je baš njima Han, u povjerenju rekao, da je Đukanović prošlost, na taj način vrijeđaćuji razum svakog građanina i njegovu inteligenciju.

I taman smo nekako uspjeli da se, na jedvite jade, oporavimo i povratimo među žive, od Abazovićeve izjave da je DPS prošlost čim uđemo u NATO, a već juče nas čelnik URE ponovo vrati u postelju, najnovijim biserom, da je Đukanović za EU prošlost. Priznajemo da se mnogo ne razumijemo u politiku, ali kako neko ko je već skoro dvije godine prošlost za NATO, tek treba da bude prošlost za EU, a NATO i EU su dvije strane iste medalje. Ili, da pojednostavimo. Ako je Abazović političar od riječi, a u to ne sumnjamo, kako je moguće da će prošlost biti onaj koji je, kako je on rekao prije par godina, već prošlost. Ipak, je ovdje nešto drugo po srijedi, a što javnost vrlo dobro zna. Čini nam se, a to itekako osjećamo na svojoj koži, da što više Abazović, nekad sam, a sad uz nesebičnu pomoć Bečića, guraju Đukanovića i DPS sa vlasti u prošlost, pred režimom, iz izbornog ciklusa u izborni ciklus, stoji sve blistavija i svetlija budućnost. Nikad DPS i sam Đukanović nijesu bili jači, u istoriji, a to pokazuju brojke kojima više vjerujemo od Bečićevog i Abazovićevog raporta sa briselskog dvora, nego od kada ih čelnici koalicije „Za 21. vijek“, EU i NATO zajedničkim silama „ruše“ s vlasti.
I ne može i ne smije opoziciji na prvom mjestu da budu izborni zakoni, Javni servis, povratak u Skupštinu i ostale stvari, koje će doći same po sebi, ako se prvo i jedino okrenu svom narodu i jedinstvenom nastupu sa opozicionim kolegama. Lijepo je to što su Bečić i Abazović vidjeli Tita, pardon Hana, ali čini se da bi po narod Crne Gore bolje bilo da se vrate u realnost, jer mnogi prije njih dvojice su se spuštali na EU uže i Đukanović je uvijek izlazio kao pobjednik, a ovi opozicioni EU kaskaderi ili u prošlost ili u ambasadorske fotelje tog istog Đukanovića.
A realnost je jasna. Samo zajedničkim snagama, opozicija ima šansu za uspjeh. Svako soliranje, razne Radne grupe i ostale trice i kučine, bez zajedničkog dogovora iza zatvorenih vrata, a što njih dvojica izbjegavaju, uz iritirajuću podršku „nezavisnih“ medija, jeste soliranje i ne vodi ničemu dobrom. Tačnije, ne vodi ničemu dobrom po narod, ali vodi daljem jačanju DPS-a. I ne smjenjuje se DPS u Briselu, nego u Crnoj Gori, što prije to shvate i Bečić i Abazović bolje po sve nas, a i po njih. Valjda je i pticama na grani jasno, poslije tri decenije, da EU nema najmjeru da smjenjuje DPS i Đukanovića, a favorizovanjem pojedinih političkih subjekata i nuđenjem briselske šargarepe onima koje oni promovišu u opoziciju, samo jačaju vladavinu aktulenog režima, što se jasno pokazalo kroz sve ove godine.

I na kraju umjesto rezimea, da parafraziramo jedan vic, koji nažalost oslikava trenutnu političku platformu koalicije „Za 21. vijek“, a koju ćemo plastično objasniti kroz fudbalsku utakmicu, koja može da nas se uskoro desi, ako se akteri ove priče ne vrate u realnost i ako i ovu kritiku ne shvate dobronamjerno, zbog građana prije svega, a valjda je narod važniji od Javnog servisa, izbornog zakonodavstva i ostalih mamaca koje nam nudi Brisel.
Kaže trener Han svom kapitenu Bečiću:
-Bečiću, ti, pošto si najbolji, čuvaj Mila. Prvi korner za DPS, Bečić čuva Mila, a Abazović da autogol. Kod sledećeg kornera ista situacija, Abazović ponovo da autogol. Tad će trener Han: -Bečiću, Bečićuuuu, pusti Mila, čuvaj Abazovića, on nas razvali.
Naravoučenije ove priče, ako želimo da pobijedimo ovu političku utakmicu, ne treba da angažujemo trenera sa strane.