Slučaj Peruničić: Gdje je i šta radi „prvo uvo“ bivšeg režima

Piše: Bezbjednjak

Na danas publikovanim transkriptima „Sky“ komunikacija, koje su se vodile između šefa kavčana Radoja Zvicera i pripadnika ovog klana iz policijskih redova Ljuba Milovića, a koje su objavile „Vijesti”, pored oca i sina Lazovića, pominje se i još jedno ime.

Riječ je, dakle, o Dejanu Peruničiću, bivšem direktoru Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). On je, prisjetimo se, ovu funkciju obavljao od 2015. do 2020. godine.

Vlada, na čijem čelu je tada bio Milo Đukanović, nakon nikad objašnjene smjene Bora Vučinića, za direktora ANB-a postavila je Peruničića kojeg je, prethodno, vratila iz penzije u koju je, po sili zakona, otišao.

Obrazloženje Đukanovićevog kabineta bilo je da je Peruničić, „kroz dugogodišnji profesionalni angažman u bezbjednosnom sektoru, stekao stručni i profesionalni kredibilitet visokog nivoa“.

Dejan Peruničić je rođen 1958. godine u Pljevljima. U tadašnjoj Službi državne bezbjednosti (SDB), dvije godine nakon završenog Pravnog fakulteta u Podgorici, smjer – kriminalistika, zaposlio se 1985. godine. Za načelnika Odsjeka za nadzor, tehniku i prisluškivanje – dijela tadašnje SDB koja se bavila tajnim praćenjima i snimanjima – postavljen je 1998. godine.

Nakon smjene Ivana Mašulovića sa funkcije šefa podgoričkog odjeljenja ANB-a, na tu poziciju dolazi upravo – Peruničić. Međutim, tu se ne zadržava dugo… U martu 2014. godine, mada je za to mjesto bio predviđen Zoran Lazović, izabran je za šefa operative u Agenciji. Nakon penzionisanja, sve do ponovnog povratka u službu, i to na poziciju direktora, radio je u privatnom obezbjeđenju „Guard Popović Security“.

Iako je slovio za čovjeka odanog bivšem premijeru Crne Gore Dušku Markoviću (iliti: „zdravom tkivu DPS-a“), na kraju se dokazao onom drugom, koji je predvodio tadašnji neprikosnoveni lider ove partije – Milo Đukanović.

Prema riječima Velizara Kaluđerović, bivšeg poslanika, a sadašnjeg predsjednika Odbora direktora Investiciono-razvojnog fonda (IRF), Peruničić je bio privržen Đukanoviću još u vrijeme raspada DPS-a 1997.

„Govorim o vremenu kada se služba direktno umiješala u političke procese. Podsjećam na onu famoznu analizu službe, oko odbora u Kolašinu, kada je pisalo ‘da je 17 za Momira, 17 za Mila, a Rašo se koleba’. Peruničić je i tada bio jedan od visokih funkcionera službe i učesnik Kolegijuma između dva kruga predsjedničkih izbora 1997. kada je dat nalog službi da Đukanović mora po svaku cijenu da pobjedi”, ispričao je, te 2015. godine, za „Vijesti“ Velizar Kaluđerović.

Kako sam, još prije par godina, objavljivao u brojnim medijima, saznavši to od izvora bliskog Dušku Markoviću (konkretnije: člana njegovog najužeg obezbjeđenja), za vrijeme svog službovanja na čelu ANB-a Peruničić je, umjesto da iste sadržine, dostavljao različite bezbjednosne biltene predsjedniku države – Milu Đukanoviću i predsjedniku Vlade – Dušku Markoviću.

Odnosno, Đukanović je, svakodnevno, dobijao sve informacije, dok je Marković, preko svojih ljudi unutar i van službe, morao da se dovija kako bi, na dnevnom i nedjeljnom nivou, imao potpunije podatke.

Protiv Peruničića se, pred podgoričkim Višim sudom, sada vodi postupak za neovlaštenu primjenu mjera tajnog nadzora prema brojnim ličnostima iz javnog života Crne Gore, među kojima je čak bio i Blaženopočivši Mitropolit crnogorsko-primorski, Amfilohije (Radović).

No, da li će SDT protiv bišeg „prvog uva“ države Crne Gore pokrenuti nove predmete, koji bi se ticali i raznih drugih afera – a koje su se dogodile za vrijeme njegovog mandata – ostaje da se vidi. Ipak, ono što je sigurno jeste da je upravo Peruničić osoba koju bi trebalo ispitati i na okolnosti gdje su završavali materijali ANB-a, dobijeni „slušanjem“, a za koje je, između redova, bivša predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, rekla da ih posjeduje.

(Mišljenja, saznanja, podaci i informacije, objavljene u kolumni „Bezbjednjak”, nisu nužno i stavovi redakcije portala BORBA)