Piše Boško Vukićević
Privatnost jeste nepovrediva vrijednost zapadnih demokratija, ali ona ne amnestira javne ličnosti od moralne i društvene odgovornosti za ono što govore u privatnoj komunikaciji.
Institut privatnosti se ne smije zloupotrebljavati kao zaklon za primitivizam, mržnju ili javnu nedostojnost. Posebno kada je riječ o profesoru univerziteta, javnom intelektualcu, političaru ili drugoj javnoj ličnosti — od takvih ljudi se očekuje viši stepen kulture, samokontrole i javne odgovornosti. Ako neko u privatnom razgovoru na vulgaran način vrijeđa vjernike, sveštenstvo ili čitave društvene grupe, to svakako govori o njegovom karakteru, sistemu vrijednosti i profesionalnoj nedostojnosti.
U tom smislu, zapanjujuće je javno istrajavanje na nedostojnom ponašanju, kako datog egzemplara, tako i njegovih istomišljenika.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
