Piše: Zlatko Rudić
Mojkovačka bitka je vođena od 6. do 7. januara 1916. godine u okolini Mojkovca i u njoj je vojska Kraljevine Crne Gore uspješno zaustavila austrougarsku ofanzivu, čime je omogućeno povlačenje vojske Kraljevine Srbije preko djelova Kraljevine Crne Gore ka Jadranskom moru.
Vojskom Kraljevine Crne Gore je komandovao serdar Janko Vukotić. Jedan od učesnika čuvene bitke je bio i moj prađed, JOSO MILIJIN RUDIĆ (1868-1950), kao barjaktar Ravnorečke čete pri Bjelopoljskoj brigadi. Čast da nosi barjak, prađed Joso je dobio 10 oktobra 1912 godine jer se po junaštvu istakao u Prvom balkanskom ratu.
Najveći značaj ove bitke ogleda se u tome što je austrougarska vojska spriječena da presiječe povlačenje vojske Kraljevine Srbije preko albanskih planina, i dalje na Krf. Nažalost, ubrzo je došlo da razoružavanja vojske Kraljevine Crne Gore, čiju je odluku donela tadašnja vlada Crne Gore. Zbog odsustva kralja, vlada je naredila Janku Vukotiću, da se vojska razoruža, napusti bojne položaje i vrati kućama, a municija i oružje da se ostave u kasarnama i magacinima.
Prađed Joso, poslije Mojkovačke bitke skida barjak s koplja i stavlja ga oko pasa ispod košulje, da ne bi pao u neprijateljske ruke. Barjaktarski grb, skida sa kape i krije ga u opanak, a pušku „Moskovku“ sakrije u rijeku Taru, ne želeći da je preda neprijatelju. Barjak Josa Milijinog Rudića danas se čuva u Zavičajnom muzeju u Bijelom Polju.
Barjaktarski grb se čuva u našoj porodici i imam tu čast da se trenutno nalazi kod mene i kada bude došlo vrijeme, predaću ga na čuvanje potomku, koji to bude zaslužio!
Prađed Joso je za vrijeme života pod austrougarskom vlašću, osuđen na smrt, i izvedan na strijeljanje. Spašen je strijeljanja i poveden u zatvor u Sjenicu. Bježi iz zatvora pred sam završetak Prvog svjetskog rata i dolazi u rodnu Ravnu Rijeku.
Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar I, je donio ukaz 28 juna 1926 godine, i prađeda Josa odlikovao „ZLATNOM MEDALJOM ZA HRABROST“ ili u narodu poznata kao „Medalja Miloša Obilića“. Uvjerenje o medalji se takođe čuva u Zavičajnom muzeju u Bijelom Polju, a medalja se trenutno nalazi kod mene na čuvanju!
Ovim putem želim da odam počast i neka je vječna slava i hvala svim borcima koji su ginuli i krvarili za KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU!
Amin
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
BRAVO BORBA BRAVO,naglasiti.