Skup: Ovo su simptomi „sindroma menadžerskog srca“?

Bol u grudima, otežano disanje ili gušenje, hronični umor – to su simptomi koji se vezuju za zastarjeli naziv za skup bolesti „sindrom nervoznog srca“, danas poznatiji kao „sindrom menadžerskog srca“.

Sa ovakvim kliničkim slikama ljudi često dolaze u hitnu pomoć, mada je ovdje možda teže prepoznati da se radi o napadima panike i anksioznosti.

Nikola Kos, specijalista kardiologije, rekao je da je riječ o pacijentima koji su imali srčane tegobe, ali da nakon liječenja nije utvrđena značajna srčana oboljenja.

On objašnjava da je „sindrom nervoznog srca“ bio veoma popularan pedesetih godina prošlog vijeka i da su se za njega koristili različiti nazivi – „sindrom vojničkog srca“, „sindrom umornog srca“, a danas sve češće „sindrom menadžerskog srca“.

Simptomi su veoma objektivni, ali sama dijagnostička obrada nema strukturne bolesti koje bi objasnile pojavu njihovih tegoba. Često pacijenti odlaze u hitnu pomoć jer su njihovi simptomi slični onima kod srčanog udara.

„Nijesu nužno isti kao simptomi srčanog udara. Takvi pacijenti se obično žale na kratak dah ili nemogućnost potpunog disanja. Potom se žale na različite oblike bolova u grudima, razne peckanje i ubode. Pacijenti povremeno kažu da imaju knedlu u grlu. To je često praćeno određenim brojem otkucaja srca, što se objektivno vidi na EKG zapisu, a dovodi i do jakog nemira, anksioznosti i znojenja dlanova“, rekao je dr Kos.

Psihosomatski poremećaj

U takvim situacijama arterijski pritisak i puls su često veoma visoki i to se događa najčešće osobama koje izložene stresnim situacijama.

Stoga je vjerovatnije da nije riječ o srčanoj bolesti, već o psihosomatskom poremećaju.

„S jedne strane, bolesnici su nezadovoljni i boje se da se njihovi simptomi umanjuju i ne doživljavaju dovoljno, a s druge strane možda kardiolozi nijesu detaljno objasnili bolesniku zapravo da njihove tegobe nijesu posljedica srčane bolesti, da je s njihovim srcem sve u redu, ali da njihov uzrok tegoba leži u drugom organskom sistemu, najčešće živčanom, odnosno u njihovoj psihi. Danas, nažalost, još uvijek živimo u društvu gdje su psihijatrijske dijagnoze poprilično stigmatizovane i vrlo često će ljudi radije prihvatiti deset kardioloških dijagnoza, umjesto jedne psihijatrijske“, navodi doktor Kos.

Anksiozni poremećaji

Napadi panike spadaju u grupu anksioznih poremećaja i mogu se liječiti farmakoterapijom – odnosno ljekovima, psihoterapijom ili kognitivno-bihejvioralnom terapijom.

„Na Psihijatrijskoj klinici prvo pravimo diferencijalnu dijagnozu kako bismo vidjeli šta je pozadina napada panike i stoga odlučujemo da li ćemo osobu liječiti ljekovima ili psihoterapijom. Najčešće se liječi kombinovano – odnosno kombinujemo ova dva pristupa“, dodaje on.

„Moramo da budemo svjesni i da pacijenti sebi mogu pomoći raznim vježbama disanja ili opuštanja, a ukoliko ove tehnike ne urode plodom, svakako treba potražiti pomoć psihijatra“, rekao je Kos.