Skrivena agenda i negativna kampanja protiv Crne Gore: Manipulacije i napadi iz „Prve i Druge familije“

Piše: Predrag Petrović

Kada je šef crnogorskog parlamenta Andrija Mandić na sastanku sa Stefaniom Kraksi, predsjednicom Odbora za Vanjske poslove italijanskog Senata poručio: “Moj posao je, između ostalog, da uspravljeni uđemo u Evropsku uniju, a ne na koljenima kao što bi to neki poželjeli” nijedan od kritičara iz ,,Prve i Druge familije” se nije oglasilo, i ako oni koriste svaku priliku da se na njega obruše.

Ova rečenica je potvrdila ono što sve veći broj građana u Crnoj Gori iz dana u dan uviđa i prihvata kao činjenicu da je Andrija Mandić, ne samo najbolji i najozbiljniji političar, već i veliki državnik.

Koliko god to ne žele da javno priznaju njegovi oponenti to odavno znaju i zato su se obrušili na njega od kada je stupio na mjesto Predsjednika Skupštine 30.10.2023. godine, kada su salvu uvreda u plenarnoj Sali prenijeli i na plato ispred Skupštine.

Ništa se ne dešava slučajno, pa ni sinhronizovani napadi koji se sprovode od strane ,,Prve i Duge familije” prema predsjedniku Skupštine.

Prva familija je 15 godina navodno pokušavala da uvede Crnu Goru u EU, i ako je svima jasno da je pod vođstvom Mila Đukanovića, Radoja Zvicera, Zorana Lazovića i Milivoja Katnića to bila nemoguća misija, a Druga familija preko svojih marioneta u liku Dritana Abazovića  je forsirala priču da Crna Gora iskoristi rat u Ukrajini i da se nekako klečeći i/ili puzeći ugura u EU.

Ni jedni ni drugi nijesu razmišljali da onako kako uđete kod nekoga u kuću tako će vas on i tretirati, sve dok se nalazite kod njega.

Naravno da se EU ne bave pitanjima da li su se članice odrekle svoje tradicije, moralnih načela, dostojanstva, njima je bitno da one poštuju pravila koje im Unija propisuje, a stvar ličnog samopštovanja je ponaosob na državama članicama.

Negativna kampanja kojom se želi srušiti aktuelna parlamentarna većina nije ništa drugo nego  pokušaj da se spriječi da Crna Gora uspravljena i kao Njegoševska uđe u EU, jer bi to bio poraz montenegrinskih snaga koji su decenijama vodile antisrpsku, a ujedno i anticrnogorsku politiku.

Zato se danas pokušava na sve načine zaustaviti Andrija Mandić, snimaju se dokumentarni filmovi, Skupština Pestonice  donosi zaključak da nije dobrodošao na Cetinje“, a Željko Ivanović na dnevnom nivou piše negativne kolumne.

Koncern Vijesti je otišao toliko daleko da umjesto da svoje skromne novinarsko-istraživačke kapacitete usmjeri na istraživanje nepočinstava bivšeg režima, koji je za sobom ostavio stotine mafijaških obračuna i ubistava,  uništenu ekonomiju i standard građana, afere “prvi milion”, “ničija kuća” i “kastodi računi” , oni su režirali  sapunicu Meta-država rodjaka.

Meta je bio Andrija Mandić, a kao i što se moglo očekivati metak je bio ,,ćorak” i zato je meta promašena.

Zaposlenje sina Andrije Mandića na činovničko mjesto najnižeg ranga u predsavništvu EPCG u Beogradu je trebalo da bude senzionalističko otkriće, kao i zaposlenja ljudi koji su godinama, neki i decenijama bili na Birou rada, jer im bivši režim nije dozvoljavao da nađu posao u državnoj upravi.

Na drugoj strani imali smo tridesetogodišnju vladavinu bivšeg režima gdje su njihovi  sinovi, kćeri, supruge, braća i sestre postali milioneri, vlasnici mini hidrocentrala, banaka, zaposlenici u Centralnoj banci, Aerodromima, Kontroli letenja, CGS, EPCG, postavljani na direktorske funkcije.

Vijesti se sada pitaju zašto nema odgovora Tužilaštva na njihovu sapunicu, ako je i od Vijesti, mnogo je.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)