Sjedinjene države nastavljaju sa obojenim revolucijama: Kako je Amerika preko Bangladeša zabila nož u leđa Indiji

Tok događaja u trenutnoj fazi velike globalne igre se ubrzava, a promjene u svijetu su radikalne. Jednopolarnost postepeno biva potiskivana širom Evroazije i u očajničkoj kontrareakciji imperija širi front obojenih revolucija. Sjedinjene Američke Države utiču na promjene režima, naročito, u Aziji.

U najnovijoj je Šeik Hasina Vazed, premijerka Bangladeša, zemlje sa 175 miliona ljudi stiješnjenih na strateški važnih 150.000 kvadratnih kilometara obale Bengalskog zaliva, bila prinuđena početkom avgusta da žurno napusti domovinu posle višenedjeljnih protesta studenata. Šeik (počasna titula u Južnoj Aziji članova muslimanskih porodica koje polažu pravo na arapsko poreklo i visok status u društvu) Hasina je bila premijerka čvrste ruke tokom pet mandata za 20 godina, najduže u domovini i u svijetu opšte. Danas Bangladeš, osma najmnogoljudnija zemlja na svijetu, ima drugi najveći BDP u Južnoj Aziji i njegova uloga u regionu i globalno ne može biti odbačena.

Šeik Hasina, ponosna ćerka utemeljivača nezavisnosti Bangladeša iz 1971. Šeika Mudžibura Rahmana, morala je da ode jer nije slijedila vođstvo SAD i pritiske da napusti neutralnu poziciju prema sukobu Zapada sa Rusijom.

Tokom protekle decenije u kojoj su SAD protiv Kine pokrenule novi hladni rat, Južna Azija se suočila sa značajnim teškoćama. U početku je Indija, zbog svog višedecenijskog rivalstva sa Kinom, učestvovala zajedno sa SAD u formiranju Indopacifičke strategije iz Vašingtona.

No, posle početka SVO u Ukrajini 2022, Nju Delhi je počeo da se distancira od američke inicijative, nije osudio Rusiju i nastoji da ostvari svoj nacionalni program i očuva „stratešku autonomiju“.

Kina je, opet, inicijativom „Jedan pojas, jedan put“ (BRI) gradila infrastrukturu u Bangladešu, Nepalu, Pakistanu i Šri Lanki, susjedima Indije.

Možda nije slučajnost što su u međuvremenu, a naročito posle povlačenja trupa SAD iz Avganistana na kraju avgusta 2021, četiri vlade u regionu koje su počele da sarađuju sa BRI, svrgnute u „obojenim revolucijama“ ili „mekanim državnim udarima“. Tri od ove četiri sada traže bolje odnose sa SAD, Pakistan, posle svrgavanja u parlamentu premijera Imrana Kana aprila 2022. (čami u zatvoru) koji je vodio spoljnu politiku sličnu Šeik Hasininoj, Šri Lanka i Nepal.

Promjene u Bangladešu mnogi analitičari u Nju Delhiju doživljavaju kao lošu vijest za Indiju, smatrajući da će novi režim biti usko povezan sa Pakistanom. Bangladeš i Pakistan su do nasilne i krvave secesije 1971. bili u zajedničkoj državi, baš kao sa Indijom do tragične podjele 1947.

Ti analitičari smatraju da su SAD „zabile nož u leđa“ Indiji i da i nju poput NR Kine obuzdavaju, jer je ne samo najmnogoljudnija na svetu, već i velika privreda sa najvišim rastom. Ambasador SAD u Nju Delhiju je poručio posle posjete premijera Narendre Modija Rusiji kako „tokom sukoba ne postoji takva stvar kao što je strateška autonomija. U kriznim trenucima moramo da znamo jedni druge“, kazao je ambasador na javnom skupu.

Dalje, po nizu procjena iz Nju Delhija, novi režim u Daki će vjerovatno odustati od prethodnih bliskih odnosa sa Kinom i Rusijom. Osim toga, ukoliko SAD dobiju pomorsku i vazduhoplovnu bazu na bangladežanskom ostrvu Sveti Martin, to će se koristiti za destabilizaciju u susjednom Mjanmaru, gdje jačaju borbe vojnog režima i različitih pobunjeničkih formacija. Navodno, američki i britanski „dobrovoljci“ su se pridružili pobunjenicima protiv mjanmarske vojske.

Mjanmar je strateški veoma važan za NR Kinu. Baš kao i Bangladeš u blizini juga Kine.

Podjednako, promjena režima u Bangladešu prijeti destabilizacijom istočnih krajeva Indije. Pitanje je da li je američki plan za Bangladeš usmjeren i na Indiju. No, geostrategije Vašingtona dosljedno služe interesima SAD i ne uzimaju u obzir kolateralnu štetu nanijetu drugima.

Pomenuti analitičari navode i kako djelovanje SAD protiv Šeik Hasine nije moglo biti iznenađenje za indijsku obavještajnu službu. Uoči januarskih izbora u Bangladešu, rusko Ministarstvo spoljnih poslova otvoreno je saopštilo da američka diplomatija mijenja taktiku i planira niz aktivnosti za destabilizaciju situacije u toj zemlji.

Ovih dana se oglasio i profesor Džefri Saks, poslednjih godina žestoki kritičar spoljne politike SAD. Upozorio je da Vašington dugo praktikuje promjenu režima po svijetu, uvijek negirajući vlastitu negativnu ulogu. Otuda je beskorisno apelovati na Kongres, kao i na predsjedničku administraciju. Saks poziva Ujedinjene nacije da ispitaju sve okolnosti koje su se dogodile u Bangladešu i prethodno u Pakistanu.

„Tajne operacije promjene režima su nezakonite po međunarodnom pravu i najveća su prijetnja čovječanstvu jer radikalno destabilizuju zemlje“ i često dovode do građanskih nemira i ratova, ističe profesor. Saks smatra da svjetska zajednica koja dugo bolno trpi zbog američkih operacija promjene režima treba da traži njihov prekid u UN.

U ruskoj štampi, u međuvremenu, postoje ocjene kako je planeti potrebno osiguranje od piromana iz NATO, koji djeluju po principu, ukoliko ne rat onda oružani sukob, a ako ne, onda obojena revolucija. Plamen je već zahvatio Ukrajinu, Bliski istok i približava se Centralnoj Aziji.

Zato arhitekte „obojenih revolucija“ treba da shvate da svaki pokušaj svrgavanja legitimne vlade u zemlji povezanoj sa Rusijom može biti i spriječen.

Za to je potreban međunarodni sistem protivpožarne (kontrarevolucionarne) bezbjednosti. Tu Rusija može igrati jednu od glavnih uloga. Ima uspješno iskustvo u gašenju opasnih vatri na zahtjev legitimnih vlasti – od 2015. u Siriji do Kazahstana 2022. Intenzitet požara je bio različit, i, shodno tome, korišćene su različite sile, što dokazuje sposobnost Rusije da pravilno reaguje na prijetnje.

Iz tog miljea, predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko je naglasio da prijetnje koje je Zapad uputio članicama Zajednice nezavisnih država (ZND) predstavljaju trajni hibridni rat. Na nedavnom zasijedanju Savjeta ministara unutrašnjih poslova iz ZND, od kojih je svaka „doživjela bar jednu revoluciju u boji, što je u suštini pokušaj državnog udara“, Lukašenko je pozvao na dalju integraciju bezbjednosnih institucija devet stalnih i jedne pridružene države ZND.

Šire, sa julskog samita Šangajske organizacije za bezbjednost (ŠOS) u Astani u Kazahstanu prava priča jeste da se evroazijske zemlje kreću ka stvaranju nedjeljive strukture kolektivne bezbjednosti orijentisane na Evroaziju. „[Države članice] smatraju neprihvatljivim pokušaje pojedinih zemalja ili grupa država da obezbijede sopstvenu, na račun bezbjednosti drugih država“, stoji u Astanskoj deklaraciji.

Na samitu je prihvaćeno da zemlje učesnice razviju širok dijalog između ŠOS i UN, sa ZND, Organizacijom ugovora o kolektivnoj bezbjednosti (ODKB), Evroazijskom ekonomskom unijom (EAEU), Udruženjem zemalja Jugoistočne Azije (ASEAN) i drugim međunarodnim udruženjima.

Kina, kao i Rusija, takođe, razmatraju ASEAN u dugoročnom procesu formiranja matrice multilateralnih organizacija koje formiraju višestrani svijet. Za bližu saradnju između ASEAN, ŠOS i EAEU već postoje uzajamni memorandumi o razumijevanju.

Ta uzajamnost ključnih čvorova u matrici spajanja se proteže i između ASEAN-a i BRIKS-a, kojim sada predsjedava Rusija. Tajland, formalno bliski saveznik SAD, želi da se pridruži BRIKS-u, dok je nesvrstana Malezija, zvanično podnijela zahtjev za pridruživanje „Desetorici“. Indonezija i Vijetnam, zemlje velikih privreda, na listi su čekanja.

U Jugoistočnoj Aziji će i dalje biti pokušaja „obojenih revolucija“. Prema kineskom Ministarstvu spoljnih poslova, „neke zemlje postaju sve aktivnije u stvaranju ograničenih blokovskih vojno-političkih mehanizama koji imaju za cilj da potkopaju okvire bezbjednosti i stabilnosti orijentisane na ASEAN u azijsko-pacifičkom regionu“. Zato je ruski šef diplomatije Sergel Lavrov nedavno u Laosu rekao kineskom kolegi Vang Jiu da se dvije sile kao strateški partneri moraju „zajednički suprotstavljati intervenciji snaga izvan ovog regiona u poslove jugoistočne Azije“.

Primjer Bangladeša pokazuje da je postepena integracija ASEAN, a i Južne Azije matricu u ŠOS, EAES, BRIKS i BRI možda aktuelnija nego ikada. Lavrov je na sastanku Rusija-ASEAN u Laosu izjavio da su u ASEAN-u „pokazali interes za inicijativu predsjednika Putina za novi sistem bilateralnih i multilateralnih garancija kolektivne bezbjednosti u Evroaziji, koji bi bio ravnopravan i nedjeljiv“. Dugoročni plan je „postepeno ukidanje vojnog prisustva spoljnih sila u evroazijskom regionu“.

Put će biti dug i trnovit. Ipak, Rusija, Indija i Kina (RIK) će u BRIKS-u ujediniti svoje geopolitičke napore i obnoviti legendarni „Primakovljev trougao“, a mogućnost daljeg izvođenja uspješnih obojenih revolucija koje destabilizuju neke čvorove Istočne Azije će tokom vremena nestajati.

Ruski državnik Jevgenij Primakov je imao ideju o saradnji Indije, Rusije i Kine radi uravnoteženja u epohi posle završetka Hladnog rata. Njegov vizionarski um je zaključio da „kolegijum“ RIK može biti ključan u svetskom poretku koji se formira. No, bio je ispred svog vremena.

Sada postoje znakovi da Platforma RIK postaje „dinamična“. Zvanična posjeta premijera Modija Moskvi početkom jula dala je veliku važnost simbolici koncepta RIK. Na Samitu BRIKS-a u Kazani u oktobru, pod predsjedavanjem predsjednika Putina, može uslijediti sastanak Modija i predsjednika Kine Si Đinpinga. Možda su Modi i Putin u Moskvi razmijenili mišljenje i o tome…

(RT)