Sjećanje na stradanje sudije Bojića i danas je živo

Nepravde ne zastarevaju već se prenose s koljena na koljeno. Pamte i bole. S tim bolom i neizlječivom tugom za sve što je pretrpio Slobodan-Bodo Bojić, sudija Opštinskog suda u Peći živi njegov sin, doktor pravnih nauaka, advokat Vladan Bodov Bojić.

On je iz Beograda gdje je od 1980. živio i radio došao u Peć i to u najgore vrijeme kao istražni sudija Okružnog suda u Peći, a nakon ranjavanja 13. juna 1999. napustio Peć, dao ostavku prodao stan u Beogradu i s porodicom preselio se u Crnu Goru gde je otvorio advokaturu u Podgorici.

Tu ranu, progon oca, porodice, zebnje, strah od Brozovih čizmaša i albanskih ultra nacionalista, dr Vladan Bodov Bojić želio je da preko “Politike” prenese kao zavjet, opomenu i pouku svim Srbima.

Stradanja sudije Slobodana – Boda Bojića i njegove porodice na Kosovu i Metohiji, u Peći počela su onog trenutka kada je odbio da osudi nevinog čovjeka po direktivi tamošnjeg Opštinskog komiteta Saveza komunista, a kasnije njegovu suspenziju i konačan progon iz sudstva potvrđuju svi veći organi komunista do Josipa Broza Tita koji poručuje da treba sprovesti “energičnu akciju ”. Bilo je to 1972. godine kada se u Titove komitetske naredbe nije smjelo ni posumnjati. Samo rijetke novine poput „Ekspres politike“ pisale su o „slučaju sudije Slobodana Bojića“.

OK Saveza komunista u Peći presudi Bojiću “zato što je devalvirao i kompromitovao SK svojim odlukama i ponašao se kao oportunist prema nekim nosiocima nacionalizma i neprijateljske djelatnosti”.

O Titovoj volji i izvršiocima tamošnjih komitetlija sudija Bojić bez trunke straha onda odgovori:

“Život me je učio poštenju, porodica mi je urezala oštre moralne principe, te sam kao takav sudio i radio. Ne mogu nevinog čovjeka da osudim ili da ne dam čoveku pravo koje u zakonu ima oslonca, jer tada ne bih bio ni sudija ni čovjek na svom mjestu. Ne možete tuđe greške meni pripisivati i od mene tražiti da ih ispravljam kroz kršenje zakona.Ja sam se zakleo da ću suditi: u ime naroda i po ustavu i zakonu. U ustavu i zakonima je sadržana politika jedne države. Nema politike van ustava i van zakona. Smatram da sam kao sudija za ovih deset godina radio pošteno, savjesno i stručno. Ne dozvoljavam da me polupismenjaci i neznalice klevetaju bez ikakvog osnova“.

Njegov sin, advokat Vladan S. Bojić koji nam je posložio sva dokumenta o stradanju svog oca za “Politiku” kaže da su svi i “tada znali da neće ćutati što mu nisu oprostili i biva razriješen sudijske funkcije”.
– Otac je 1972. otvorio advokaturu. Kružila je anegdota da se advokati žale da nemaju posla otkad je Bodo advokat 1972. ali su mu jula 1974. zapalili advokaturu. Svi su znali da je to djelo onog polusvijeta: i kao advokat je smetao. Vrijeđalo ih je što je ostao uspravan. Obnovio je i nastavio advokaturu kao da se ništa nije desilo. To je bio privid, njegovo srce nije moglo, umro je od infarkta 15. marta 1976. u 44. godini.

Njegova majka Stojana-Toja Bojić (85) kaže nam da su tadašnja „komunistička klevetanja i podmetanja bila jedina sredstva kojima su mogli protiv mog supruga Boda”. Stojana je radila u Okružnom sudu u Peći i preživljavala svu  nepravdu koji je javno govorio da “ustavnim amandmana drobe Srbiju”.

Bodo je bio u stanju da ide glavom kroz zid za pravdu i to ga je koštalo. Sve što su radili protiv Boda bilo je s ciljem da ga sklone. Svima bi u oči rekao šta misli. Bilo je to zlo vrijeme a on na nezgodnom mestu. Ta učinjena nepravda ga je slomila”, rekao je Bodov kolega, bivši okružni sudija i tužilac iz Peći Slobodan Radević.

Apelacioni tužilac u Kragujevcu, Milijana Dončić kaže da je godinama posle Bodovog stradanja počela rad u pravosuđu ali je “priča o njemu bila nevjerovatno živa”.

– Okružni tužilac Miladin Popović mi je pričao da je Bodo bio rijedak čovek: pošten, pravičan i vrhunski stručan. A Tita je – prezirao. Ponavljao je:’Bodo je bio neobično hrabar, spreman da se bori za svoj stav i to ga je koštalo glave’. Ponosno sam radila s njegovim sinom Vladanom. Osvijetlio je ocu obraz. Bila sam i na odbrani njegove doktorske disertacije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu i slušala kada je i predsjednik komisije rekao: dr Vladan S. Bojić je jedinstven poznavalac prava, superioran pravni mislilac i kritičar, kakvog u istoriji nismo dugo imali i da do kraja karijere on neće imati kandidata kakav je Vladan – rekla nam je Milijana Dončić. Srce velikog Boda Bojića prepuklo je od siline nepravde jer je presudama zaštitio i 17 srpskih porodica ometajući realizaciju Brozovog plana kojeg je Bodo prozreo, suprotstavio se i platio životom.

 

(IN4S)