Iako politički skrajnut, informacijom da mu se sprema atentat, Đukanović se svrstao među slovačkog premijera Roberta Fica i bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa. Koliko je bivšem crnogorskom predsjedniku realno život ugrožen i od koga?
Dok je svijetom odjeknula vijest o ranjavanju bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa, javnost na Balkanu uzburkala je informacija da se sprema atentat na još jednog bivšeg predsjednika – Mila Đukanovića. Važno je napomenuti da je informaciju saopštio njegov kabinet a ne zvanični bezbjednosni kanali.
Ova vijest je pokrenula mnogo sumnji, imajući u vidu da je Đukanović već duže vrijeme, makar javno, odsutan iz crnogorske politike. Njegovo ime se aktuelizovalo jedino u novinarskim izvještajima o hapšenjima, imajući u vidu da su uhapšeni njegovi bivši saradnici Veselin Veljović, Zoran Lazović, Milivoje Katnić, a iz Velike Britanije je isporučen biznismen Duško Knežević koji je godinama Đukanovića optuživao za kriminalne aktivnosti. Zbog toga se očekivalo da će na saslušanje svakoga časa biti pozvan i Đukanović kako bi razjasnio svoje eventualno učešće u kriminalnim aktivnostima za koje su osumnjičeni njegovi saradnici.
Zanimljivo je da je sa međunarodnih adresa reakcija stigla jedino od bivšeg predsjednika Albanije Iljira Mete, koji se u poruci osvrnuo na slučaj „Državnog udara“, u kojem je Viši sud nedavno oslobodio sve optužene da su navodno spremali nasilno preuzimanje vlasti od Đukanovića, pa čak i njegovo ubistvo.
„Iza ovih planova stoje oni kojima je propao projekat državnog udara prije nekoliko godina, koji nisu uspjeli sa projektima promjene granica, oni koji nastoje da potkopaju evroatlantsku budućnost Crne Gore i regiona. Oni su ti koji su ubili bivšeg proevropskog premijera Srbije Zorana Đinđića“, napisao je Meta na Fejsbuku.
Ima li Đukanović razloga za brigu?
Milo Đukanović ima razloga za brigu, jer se kao ključni „don“ crnogorske DPS mafije sigurno zamjerio mnogim opasnim i moćnim ljudima iz regionalne ali i globalne kriminalne zajednice, kaže lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.
Medojević, koji je godinama bio član Odbora za bezbjednost crnogorske skupštine, kaže za RT Balkan da su Đukanovićevi neprijatelji iz kriminalnog miljea, dok je imao vlast, procjenjivali da je rizik od atentata ili drugog terorističkog akta prevelik. „Sada kada Đukanović direktno ne kontroliše poluge vlasti, a kada su međunarodne istrage desetkovale DPS bezbjednosni sektor, a većina njihovih privatnih operativaca je u zatvoru, vjerovatno su neke neprijateljske strukture koje su u prošlosti bile oštećene od strane DPS mafije počele planiranje napada i osvete“, ocjenjuje Medojević.
Dodaje da ga je začudila informacija da se navodno radi o albanskim narko-kartelima sa KiM, navodeći da su Đukanović i njegov brat imali prijateljske odnose sa vodećim narko-bosovima s tog prostora Naserom Keljmendijem i braćom Osmani.
„Keljmendi se javno hvalio u intervjuu Vijestima da su mu Đukanovići prijatelji i da je svim srcem, finansijski i logistički podržao obnovu crnogorske nezavisnosti 2006“, podsjeća Medojević.
Ušao u problem zbog kriminala, a ne kao predstavnik države
Novinar Mladen Stojović ukazuje na to da je teško pronaći eventualni politički motiv mogućeg planiranja atentata na Đukanovića jer se povukao sa čela stranke i nema više državničku funkciju.
„Kada je riječ o Đukanoviću biznismenu, tu stvari stoje sasvim drugačije, naročito ukoliko njegovi poslovni aranžmani zadiru duboko u svijet kriminala kako se decenijama spekulisalo. Ako bi u tim spekulacijama bilo istine, onda je i podrazumijevajuća ugroženost gospodina Đukanovića, što kao mogućeg svjedoka, što kao saučesnika u poslovima koji nisu legalni i koji podrazumijevaju krivičnu odgovornost“, ukazuje Stojović.
On upozorava da je potrebno imati na umu razliku u načinu obezbjeđivanja bivšeg državnika i lica neinvolviranih u kriminal, u odnosu na lica ugrožena zbog svoje kriminalne pozadine.
Medojević ocjenjuje da Vlada Crne Gore nema nikakvu ni zakonsku, ni političku, ni moralnu obavezu da povećava obezbjeđenje Đukanovića, jer je, smatra, u problem ušao kao šef kriminalne organizacije, a ne kao premijer i predsjednik države baveći se ustavnim ovlašćenjima i štiteći interese države i građana.
„Kada sam jednom pitao Duška Markovića kao ministra pravde na sjednici Odbora za bezbjednost šta je država uradila da zaustavi rat narko-klanova, koji je tada tek bio na početku, odgovorio mi je da država nije dužna da štiti bezbjednost kriminalaca. Ako je to bio stav vlade DPS-a tada, mislim da treba da budu isto tako principijelni i kada je bezbjednost Đukanovića u pitanju“, kaže Medojević.
Medojević ukazuje na to da su crnogorski šef specijalnog odjeljenja Šuković i specijalni državni tužilac Novović dio međunarodnog istražnog tima koji Đukanovića tretira kao šefa kavačkog klana, te da Đukanović zna da je već pod opsežnim istražnim radnjama po tom osnovu i da njegova navodna ugroženost nema nikakav uticaj na rad ovog tima.
„Čini se da Đukanović nedovoljno ozbiljno shvata poruke iz inostranstva i sve više tone u živi pijesak. Možda je nekada imao prostora da pregovara oko njegovog napuštanja Crne Gore, što mu je savjetovano. Ali tvrdoglavo odbija da ‘ponovi grešku kralja Nikole’, kako tvrdi. Možda je Đukanović pogrešno procijenio ponuđene opcije i izabrao da provocira međunarodne istražne strukture koje su sve bliže njemu“, zaključuje Medojević.
Imajući u vidu sve navedeno, postavlja se pitanje da li je informacija o ugroženosti Đukanovića plasirana s nekom namjerom, posebno imajući u vidu da bi mogao da bude saslušan.
„Nema nikakve dileme da je NATO-u veoma važno da Crna Gora kao članica Alijanse na izuzetno važnoj geografskoj lokaciji bude politički i bezbjednosno stabilna. Rizik od destabilizacije Crne Gore, već godinama je jedan od ključnih osigurača za gospodina Đukanovića da on ostaje netaknut zbog brojnih afera u kojima figurira kao glavni centralna ličnost. U tom smislu, poruke kakva je bila ona koju je novi lider DPS-a Danijel Živković poslao nakon prvih spekulacija da bi Đukanović mogao da bude uhapšen, da bi odgovor stranke bio radikalan, izaziva strepnju zapadnim partnerima Crne Gore zbog moguće destabilizacije“, ukazuje Stojović.
Dodaje da informaciju Đukanovićevi sljedbenici doživljavaju kao novu prijetnju arhineprijatelja kojeg je šef bivšeg režima odavno identifikovao u zvaničnom Beogradu.
„Ugroženost vođe njegovi sljedbenici doživljavaju kao svoju i eto bezbjednosne krize u kojoj je situacija po Đukanovića bolja nego u redovnom stanju, što se vidi i po reakcijama poslanika DPS-a i ‘satelita’ koji sada govore o haosu u bezbjednosnom sektoru koji je u takvom stanju i ugrožen zapravo zbog djelovanja njihovih prekaljenih kadrova“, kaže Stojović.
Ukazuje i na to što je informacija stigla nakon presude u slučaju „Državni udar“, koji se tretira kao podmetačina Specijalnog državnog tužioca i bezbjednosnih struktura što je bio veoma težak udar za bivši režim.
„Lažna dojava o planiranom atentatu koji bi na neki način mogao da se veže za ovaj slučaj bio bi u tom smislu spasonosan za Đukanovića i njegove specijalne tužioce, bezbjednjake i novinare involvirane u ovu aferu. Tu je i jedan drugi motiv – nad crnogorskim bezbjednosnim podzemljem od kojeg bivši predsjednik teško da može da se odmakne, nadvija se nikad veća sumnja da stoji iza likvidacija koje imaju sve elemente državnog terorizma. Ugroženost Đukanovića od nekakvih terorista iz Srbije pomenute crne oblake može bar za neko vrijeme da odagna“, ocjenjuje Stojović.
Za kraj, naš sagovornik ističe da je neobično to što je informacija o pripremanom atentatu koja je prema pisanju medija bliskih Đukanoviću stigla od inostranog obavještajca koji boravi na Kosmetu, a ne regularnim putem.
„To je najkontroverzniji detalj u cijeloj priči. Kako je Crna Gora članica NATO-a, podrazumijeva se da ovakve informacije idu kroz obavještajni sistem Alijanse. To što informacija nije išla tim putem mnogo govori o njenoj težini i navodi na mnogo sumnji“, zaključuje Stojović.
(RT Balkan)