Sestra ubijenog Duška Jovanovića za BORBU: Trebao je da svjedoči u Italiji o švercu Mila Đukanovića, ali je likvidiran prije nego je dao izjavu!

Nakon 20 godina teško je reći nešto novo u odnosu na ono što smo iz godine u godinu ponavljali. Ako danas uopšte i postoje oni građani kojima nijesu jasni motivi Duškovog ubistva, pozivam ih da obrate pažnju na tekstove koje je Duško objavljivao u ondašnjem Danu, da pročitaju koje je teme temeljno obrađivao i da, uz to, uzmu u obzir vrijeme tvrde vladavine Đukanovića koji je tada odlučio da dugo vlada i da ukloni sve prepreke koje su mu mogle tada ugroziti taj plan.

Ovo je u izjavi za BORBU poručila sestra ubijenog vlasnika dnevnih novina Dan, Duška Jovanovića, Danijela Pavićević.

Danas se, podsjećamo, navršava 20 godina od svirepog Jovanovićevog ubistva a po pisanju medija, likvidacija je izvršena jer je Jovanović bio jedini u Crnoj Gori koji je pisao o švercu cigareta koji je tada bio u usponu, a koji je, ponovo prema pisanju medija, bio državni posao vladajuće vrhuške u Crnoj Gori.

Pavićevićeva za naš portal navodi neke od tema iz tadašnjeg Dana, kako kaže, zbog onih mladih ljudi koji tada nisu bili dovoljno zreli da prate društvena događanja.

„Dobra je to prodaja bila, samo su pare dobile krila“, objavljeno 25. februara 2000. godine – odnosi se na prodaju imovine Instituta „Dr Simo Milošević“, i optužuje se tadašnja vlada da novac nije završio u državnom budžetu već mu je nestao trag. Vjerujem da ova tema može biti i danas aktuelna.

„Glavni mafijaški bos Balkana“, Dan 16. maj 2001. godine. Tekst je prenešen iz zagrebačkog Nacionala, a opisuje saradnju Stanka Subotića i Mila Đukanovića, koja je kako je naveo tada novinar, trajala već 5 godina unazad. Na fotografijama se vidi „zrakoplov“ Đukanovića koji je dobio od Subotića na njegov rođendan. Tekst dalje detaljno opisuje žurke koje su njih dvojica zajedno priređivali na Svetom Stefanu, a pominje i incident sa maloljetnicom na jednoj od žurki.

U Danu od 13. juna 2001. godine je prenešen tekst iz Nacionala sa naslovom „Subotić pronalazio dobavljače i tržište, Đukanović osiguravao zaštitu policije, Stanišić se brinuo o carini, a Vučekić pratio konkurenciju“.

Dan je često pisao o međunarodnom švercu koji se odvijao preko naših granica, a koji je pojedincima tada donosio enormne zarade, dok je država uskraćivana za ogromne sume novca. Država koja je isto tako bila time uskraćena bila je Italija, koja je tada čak najavljivala da će zatražiti odštetu od Crne Gore zbog zvaničnog pokroviteljstva švercerskih poslova.

Jedan od takvih tekstova je objavljen 2. jula 2003. godine. „Tužilaštvo iz Napulja zatražilo hapšenje Mila Đukanovića“. Na fotografiji u okviru teksta vide se gliseri za šverc, a skenirani su i spisi iz italijanske štampe.

„U tekstu pod naslovom „Punom parom preko Jadrana!“ (19. jul 2000. g.) vide se foto-dokazi o švercu italijanskih mafijaša preko barske luke. Vide se natovareni gliseri boksovima stranih cigareta uz napomenu da u jednom gliseru stane oko 700 boksi ili čitav tovar jednog šlepera. Duško je tada u jednoj izjavi za javnost čak objasnio vrijednost jednog šlepera i kazao da se mogla kupiti prosječna kuća“, kazala je Pavićevića za naš portal.

„U jednom autorskom tekstu od 28. jauara 2001. godine pod naslovom „Del Turko se zahuktava“, Duško je citirao italijanskog ministra finansija- „Mafijaša Prudentinija štitio je crnogorski predsjednik Đukanović. Bez Đukanovića ne bi bilo tako moćnog Prudentinija, kao što bez Prudentinija ne bi bilo Đukanovića. Prudentini nije kontrolisao samo šverc cigareta, već i oružja, droge i ljudi, posebno djece i žena.“ kazao je tada ministar Otavijano Del Turko. Del Turko je za italijanski list „La Republika“ precizirao da je „Đukanović savršeno upoznat sa izgradnjom cijele mreže magacina i hangara gdje je odlagana roba“. Tom prilikom je i izgovorio rečenicu: „Zbog saradnje sa mafijom u Crnoj Gori će doći do velikog zemljotresa, a Đukanović će se naći u velikim neprilikama.“ koja se našla i na naslovnoj strani Dana, 12. januara 2001. godine, pojašnjava ona za BORBU.

Da se radilo o velikoj organizaciji uz pomoć državne policije, svjedoči veliki tekst na dvije strane od 31. jula 2000. godine sa fotografijama skeniranih privremenih dozvola italijanskim švercerima izdatih od MUP-a Crne Gore, CB-Bar, a koje su služile za „kretanje i zadržavanje na graničnom prelazu.“, navodi ona i podsjeća da smo tada bili u zajedničkoj državi a da je vojska često plijenila te glisere i predavala ih graničnoj policiji nakon čega su oni oslobađani.

„Italijanski šverceri su tada priznavali da se boje svoje (italijanske) finansijske straže, ali ne i crnogorske koja im, kako su kazali, pomaže. Tekst o tome nosi naslov „Policija obezbjeđuje švercere!?“ Ima puno sličnih naslova, postoji arhiva svega i neće i ne može biti izbrisana. Sve što je Duško tada govorio ili objavljivao gotovo da može biti i danas aktuelno. Tako je pisao Duško… A da ne bude da je samo Duško uočavao sklonost ka kriminalu vrha tadašnje vlasti svjedoči tekst od 18. juna 2003. godine. Naslov glasi: „Miodrag Lekić: Đukanović i Marović su mislili da ću pokrivati njihove afere u Italiji“, kazala je Pavićevićeva za naš portal.

2002. godine, Duško je dobio pismo upozorenja u kojem ga anonimni pošiljalac obavještava da se u visokim krugovima MUP-a priprema njegova likvidacija i da treba da poveća nivo lične bezbjednosti, kazala je Pavićevića za naš portal i podsjeća da je Duško saopštio da je upozoren, a naravno da ni MUP ni DB nijesu uradili ništa da spriječe, već su po njenom mišljenju istraživali u svojim redovima, ko je mogao da upozori Duška kako bi ga vjerovatno udaljili iz službe ili rasporedili negdje gdje neće biti u posjedu značajnih informacija.

„Italijanski pravosudni organi su pokrenuli veliku istragu nakon što su utvrdili da Đukanović ne uživa državni imunitet, jer Crna Gora u tom trenutku nije bila samostalna. Tada se intenzivira kampanja za samostalnost Crne Gore. Duško je primio poziv od italijanskih istražnih organa da pruži svoja saznanja o međunarodnom švercu, a koja nijesu bila mala. Namjeravao je da otputuje tim povodom u Italiju

Nažalost, nije stigao da ode. Ubijen je… Poslednji svjedok koji je trebao da bude u okviru te istrage je Ivo Pukanić. I on je ubijen.

„I nije bilo dovoljno ubiti Duška, već i uzeti Dan iz ruku njegove porodice Jovanović, Miška i mene, jer smo dijelili iste stavove kao i on. Od tada smo u tom začaranom krugu, tražeći puteve da istina izađe na svijetlo dana. Na kraju smatram da su svi učesnici u tom zločinu uzeli „veliki kredit“ koji će, ako ne budu oni, vraćati njihovi potomci sa kamatom“, zaključila je Pavićevićeva za naš portal.