Seksualni predatori kao državotvorci

Piše: Aleksandar Živković

Poslije objavljivanja materijala Sibel Edmonds o vezama UN zvaničnika i Epstina na našem portalu, u kojem posebno mjesto zauzima figura namjesnika Balkana i organizatora nezavisnosti Crne Gore – Miroslav Lajčak, postavlja se pitanje sadašnje i buduće interpretacije naše nedavne prošlosti.

Edmondsova navodi: „Tokom našeg izvještaja uživo govorila sam o tome kako su na internetu uklonjeni, odnosno očišćeni, svi detalji o Lajčakovom radu u Ujedinjenim nacijama od 1999. do 2001. godine. Imam dva izvora koja su potvrdila da je Lajčak u vrijeme afere oko trgovine ljudima u seksualne svrhe u sklopu skandala UN–DynCorp bio redovno prisutan na terenu, u Bosni i na Kosovu.

To je upravo period u kojem je Epstin bio veoma aktivan na tom području. U takozvanom „objavljivanju dokumenata“ materijali i podaci o tom ključnom periodu bili su cenzurisani, a početak odnosa između ove dvojice, kao i stvarne razmjere te veze, lažno su prikazani.“

Postavlja se pitanje da li se poslije ovoga sve ono što je Lajčak učinio za „evropsku stvar“ na Kosovu i Metohiji, u Bosni i Hercegovini – a ovdje nas najviše zanima Crna Gora – može posmatrati kao dio diplomatije i „visoke politike“, ili sve to treba sagledati u kontekstu seksualno predatorskog života elite „međunarodne zajednice“.

U Crnoj Gori, za sada, ne čuju se glasovi koji bi zemlju i njenu državnost ogradili od takvih „kumova“. To ćutanje govori da je Milo Đukanovićeva Crna Gora u glavama sadašnjih medijskih poslenika još uvijek veća vrijednost i da je, Bog bi znao zbog čega i kako, starija i prestižnija od cijele crnogorske istorije.

Tako je za sada, ali koliko god se trudili da zaobiđemo stvarnost, ne može ostati tako dugo. Kratka istorija tzv. nezavisnosti po Lajčakovom blagoslovu i Milovom modelu moraće da se mijenja. U tom procesu Crna Gora može samo da izgubi sadašnji život pod sramotnom maramom.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)