Seksizam i mizoginiju iskorijeniti edukacijom i djelovanjem čitavog društva

Seksizam i seksistički govor mržnje imaju korijene u različitim aspektima društva, uključujući porodicu, školu, poslovno okruženje i javnu sferu, zbog čega je važno pokrenuti širok društveni dijalog s ciljem suzbijanja ovih negativnih pojava.

To je poručeno na konferenciji „Dijalogom protiv seksizma, diskriminacije i govora mržnje prema ženama i djevojkama“, koju su organizovali SOS telefon za žrtve nasilja Podgorica i Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori.

Izvršna direktorica SOS telefona Podgorica, Biljana Zeković, istakla je da seksizam i mizoginija imaju ozbiljne posljedice po žene i djevojke, kao i muškarce u određenom kontekstu. Pojasnila je da je u okviru projekta realizovano 16 dijaloga u deset crnogorskih gradova u kojima je učestvovalo oko 200 građanki i građana. Istakla je da su Dijalozi bili specifični po tome što se u njima iskristalisalo mnogo novih momenata, osvijetlili novi nivoi i oblici seksizma o kojima se jako malo govori.

Ukazala je da su učesnici i učesnice Dijaloga prepoznali/e seksistička ponašanja u svakom segmentu života žena i muškaraca u Crnoj Gori.

„Moram da se osvrnem na atmosferu iz Dijaloga i da kažem da su to bile vrlo emotivne priče. Govoriti o ljudskim pravima uopšte, a posebno o bilo kom obliku seksizma, diskriminacije, nasilja je vrlo lično i emotivno, jer ima dalekosežne posljedice“, navela je Zeković.

Kazala je da reakcija na seksizam izostaje zato što se žene stide, ne žele da izazovu konflikt svojom reakcijom i nisu naučene da upotrijebe mehanizme jasnog suprotstavljanja bez kojeg se ne rješava situacija.

“S druge strane žene koje odluče reagovati često se suočavaju sa negativnim reakcijama i kritikama što može obeshrabriti druge žene da se bore protiv seksizma. Još jedan razlog zašto malo reagujemo je nedostatak svijesti o štetnosti seksizma. Opravdava se nasilničko ponašanje. Još jedan od razloga koji je zabrino naše učesnice i učesnike dijaloga je nepovjerenje prema žrtvi”, rekla je Zeković.

Istakla je da kroz svoje postupke i rekacije, javne ličnosti mogu ohrabriti druge žene da se bore protiv seksizma i pruže podršku jedna drugoj.

“Treba reagovati jer je pravedno i humano podržati i zaštititi žrtvu, pa čak i po cijenu da sami budemo izlovani iz društva ili, možda, dođemo u konflikt. Kad jedna osoba reaguje to može uticati na druge da prestanu sa komentarima ili podržavaju žrtvu umjesto napadača. Treba reći-kako te nije sramota, jer je potrebno pojam sramote vratiti u život ljudi”, prenijela je Zeković nk od zaključaka učesnica i učesnika dijaloga.

Stalna predstavnica UNDP-a, Ekaterina Paniklova, podsjetila je na UNDP-jevo istraživanje koje je pokazalo da se devet od deset žena u politici u Crnoj Gori suočilo sa diskriminacijom, dok se njih sedam od deset susrelo sa nekim oblikom nasilja u svom političkom angažmanu.

„U eri digitalizacije, seksizam i rodno zasnovan govor mržnje najvidljiviji su na društvenim mrežama, u onlajn, javnom i medijskom prostoru. Međutim, najteži uzroci, manifestacije i posljedice ovih pojava su u svakodnevnom životu djevojčica, žena, ali i muškaraca – u porodici, školi, na radnom mjestu, na ulici“, navela je Paniklova.

Istakla je da su dijalozi, koji su vođeni u okviru projekta, osvijetlili duboko ukorijenjene štetne norme koje ograničavaju životne izbore djevojaka i žena, izostanak reakcija, opravdavanje seksističkih šala, komentara i uznemiravanja, ali i osjećanje krivice i posljedice po mentalno zdravlje djevojaka i žena.

„Zbog toga su dijalog o uzrocima i hitna akcija u pravcu eliminacije diskriminacije i štetnih normi i ponašanja od ključnog značaja za postizanje jednakih mogućnosti i razvoja za sve“, poručila je Paniklova.

Upozorila je da će nam sadašnjim tempom biti potrebne četiri generacije da se postigne rodna ravnopravnost i poručila da zato treba da vidimo šta sadašnje generacije mogu da urade da bismo se kretali brže i bolje od toga.

Tokom panela „Seksizam i govor mržnje u javnom prostoru“, novinarka Duška Pejović predstavljajući ključne zaključke iz izvještaja „Dijalogom protiv seksizma, diskriminacije i govora mržnje prema ženama i djevojkama“ kazala je da su patrijarhalne norme duboko ukorijenjene u mnogim djelovima društva, stvarajući neravnotežu moći između muškaraca i žena.

„Postoji nedostatak svijesti o konceptu rodne ravnopravnosti i on doprinosi održavanju tradicionalnih i seksističkih uvjerenja. Evidentan je i nedostatak obrazovanja o seksizmu i rodnoj ravnopravnosti, normalizacija seksističkog govora u medijima, neprepoznavanje razlike između seksizma i slobode govora, a manjka i odgovornosti za seksističke izjave političara i javnih ličnosti“, navela je Pejović.

Predstavnica Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, Biljana Pejović, istakla je da nije zadovoljna onim što se dešava u praksi, da je statistika neumoljiva i da pokazuje da se nije mnogo napredovalo.

“Treba i dalje da radimo kako bismo postigli veći nivo rodne ravnopravnosti, jer mislim da nismo dostigli ono što smo željeli. Ali nisam odustala i neću odustati. Ispred mene su nove aktivnosti, nove obaveze i nadam se da ću odgovoriti svemu tome, ali s obzirom na to koliko je danas prisutna mizoginija i seksizam, u javnom i opštem prostoru, čini mi se da bi trebalo puno da radimo”, poruka je Pejović.

Ukazala je da je obrazovanje ključno, da je potrebno podizati svijest o prinicipima rodne ravnopravnosti, ali i o štetnim praksama kada je u pitanju govor mržnje, mizoginija.

Nerma Dobardžić ispred Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda kazala je da postupaju po pritužbama i po sopstvenoj inicijativi.

“Seksizam kao posljedica predrasuda i pristrasnosti mora biti suzbijen kroz preventivne i proaktivne mjere, jer dovodi do nasilja, govora mržnje i raznih drugih deliktnih ponašanja zasnovanih na motivu mržnje prema polu”, pojasnila je Dobardžić.

Poručila je da je prvo potrebno raditi na podizanju svijesti i podsjetila je na istraživanje koje pokazuje da 42 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da govor mržnje treba da bude dozvoljen.

“Mora se kao obavezan predmet uvesti građansko obrazovanje, ili ljudska prava. Mora se raditi na preventivnom djelovanju, a takođe i na adekvatnom sanksionisanju”, rekla je Dobardžić.

Generalni direktor Direktorata za medije, Ministarstvo kulture i medija Neđeljko Rudović, smatra da je neposredna komunikacija sa akterima na javnoj sceni koji treba da donesu odluke nezamjenjiv mehanizam za ispunjavanje određenog cilja, u ovom slučaju borbe protiv seksizma i govora mržnje.

„Jedna od tih vrsta neposredne komunikacije bi morala u kontinuitetu da podrazumijeva komunikaciju sa medijima, jer su oni ključna tačka društvenih promjena u Crnoj Gori. Isto važi za nevladine organizacije. To što su uradili mediji i nevladine organizacije u Crnoj Gori, i uticaj koji su ostvarili, moramo koristiti“, ocijenio je Rudović.

Ukazao je da u novom zakonu o medijima koji je pripremljen, a koji bi trebalo da bude usvojen tokom naredne godine, kao nova oblast od javnog interesa uvedena je promocija zaštite prava žena, rodne ravnopravnosti i borba protiv seksizma.

Novinarka Željka Zvicer, smatra da novinari i novinarke nisu senzibilisani kad je u pitanju ova tema.

„Ranije smo imali otvorenije i direktnije primjere govora mržnje, seksizma i mizoginije. I danas ih imamo, nekada otvorene i preoznatljive, ali dosta često ih imamo skrivene. Zbog toga je važno da radimo na edukaciji, koja je jedini način putem kojeg možemo doći do promjena“, istakla je Zvicer.

Poslanica, Drita Lolla je istakla da treba uvijek imati na umu moć onoga ko koristi seksistički govor.

„Smatramo da se često nesrazmjerno bavimo građanima, a trebalo bi da se bavimo onima koji imaju moć i koji je zloupotrebljavaju, a to su javne ličnosti i političari. I mediji tu imaju važnu ulogu. Drugi element koji smatram da je ključan u oblikovanju obrazaca ponašanja je obazovni sistem“, navela je Lolla.

Dina Knežević iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda ne smatra da su jedini način za borbu protiv seksizma, govora mržnje i diskriminacije isključivo represivne mjere.

„Primarno se moramo boriti protiv ovih pojava edukacijom i obrazovanjem. [UNDP1] Takođe, važna je edukacija državnih službenika i najmještenika, nosilaca javnih funkcija i ovlašćenja“, navela je Knežević.

Predstavnik Sindikata medija Predrag Nikolić rekao je da je sve više žena na uređivačkim pozicijama u medijima, ali da ih i dalje nema u menadžmentu.

„Što se tiče rodno-zasnovanog mobinga ohrabuje što poslednjih godina nema prijava, ali imamo učestale napade na novinare i uglavnom su tu meta žene. Tek nam predstoji kao društvu velika borba za ova pitanja“, kazao je Nikolić.

Predstavnica nevladine organizacije Bona fide iz Pijevalja, Sabina Talović, smatra da su mizoginija, seksizam i govor mržnje postali normalni i da smo se na njih navikli.

„Ja sam doživjela pokušaj ubistva gdje sam napadnuta samo zato što sam žena. Pa vas pitam kome ja da se obratim i koji me sistem štiti“, kazala je Talović.

Studetkinja prava Aleksandra Obradović, smatra da je važno mlade učiti da koriste rodno senzitivni jezik.

“Porodica je ključ za mlade kako da razmišljaju, kuda da idu u životu. Treba da kroz lične primjere pomognemo našim vršnjacima, koleginicama, kolegama kako da razmišljaju”, kazala je Obradović.

Sociolog Andrija Đukanović, nije iznenađen nivoom seksizma i mizoginije u crnogorskom društvu, jer je ono, kako je rekao, izrazito patrijarhalno.

“Nažalost, moje viđenje je da taj patrijarhalni sistem vrijednosti ne gaje samo muškarci nego i mnoge žene. Zato je i ovoliki obim problema. Ali, postoji svjetlo na kraju tunela, jer imamo žene, naročito mlađe generacije koje drugačije percipiraju sve to. Mislim da, iako je jek, patrijarhat će izgubiti bitku sa ženskim pravima”, vjeruje Đukanović.

Predstavnica Udruženja zaštite na radu, Đina Janković, kazala je da postoje dobri zakoni, ali nedostaje implementacija, jer ne postoji dovoljna svjesnost o postojanju određene zakonske regulative, postoji neefikasnost pravnih sistema i nedostatak kapaciteta za sprovođenje zakona.

“Imamo Zakon o zabrani zlostavljanja na radnom mjestu, a u tom Zakonu je definisan jedino mobing. U zavisnosti od toga od koga je seksistički komentar upućen, da li je u pitanju poslodavac ili kolega, ti komentari kasnije prelaze u mobing. Dakle, on je posljedica nekih dešavanja na radnom mjestu. Neophodno je da radna sredina to prepozna kao problem”, istakla je Janković.

Predstavnik Centra za socijalni rad Berane Petar Pajković, poručio je da je potrebno vratiti vrijednosti poštovanja jednih prema drugima.

“Razlika između muškarca i žene može biti samo u polu i tu je tačka. Moramo krenuti od vrtića. Mora se uvesti obavezno građansko obrazovanje, medijska pismenost. Vrijeme sa tehnologijama polako gubimo i moramo iskoristiti te tehnologije kako bi uspjeli da djecu izvedemo na pravi put. Potrebne su nam kampanje 365 dana”, rekao je Pajković.

Predstavnica NVO Juventas, Marija Stajović, poručila je da fali više zajedničke akcije, promocije pozitivnih primjera, ali i zajedničke osude kada se desi govor mržnje, mizoginija, seksizam i ubistva.

“Mislim da je to jedini način da se izborimo sa svim ovim pojavama u našem društvu, jer inače ćemo na rodnu ravnopravnost i kohezivno društvo čekati još ko zna koliko vjekova”, poruka je Stajović.

Programska menadžerka u UNDP-ju, Jelena Miljanić, istakla je da je neprihvatljivo da se ijedna osoba ili grupa smatra inferiornom ili manje vrjednom zbog bilo koje lične karakteristike, a u ovom slučaju pola.

“Prvi korak je obrazovanje i usvajanje vrijednosti koje su u skladu sa ljudskim pravima i rodnom ravnopravnošću. Ne smijemo prihvatiti normalizaciju seksizma, govora mržnje ili nasilja. Moramo reagovati i individualno i institucionalnim mehanizmima u svakoj situaciji i na svakom mjestu – u školama, na ulici, na radnom mjestu, medijima, u javnom prostoru”, rekla je Miljanić.

Menadžerka programa za rodnu ravnopravnost UNDP -ja Kaća Đuričković smatra da treba krenuti od ličnog i od toga šta kako pojedinci možemo da promjenimo.

„Jedino je to način da imamo kritičnu masu koja može da stvori ambijent koji nije toksičan, pun mržnje i koji donosi kulturu umjesto nekulture“, navela je Đuričković.

Konferencija je organizovana u okviru projekta Promocija dijaloga i zajedničke akcije za borbu protiv govora mržnje, koji realizuje kancelarija UNDP-a u Crnoj Gori u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, Institucijom Zaštitinika ljudskih prava i sloboda i Ministarstvom pravde.