Piše Milan Gajović
„…kad ponašanje pojedinca biva propušteno kroz mašineriju političke organizacije i kad se stopi sa ponašanjima miliona drugih pojedinaca da bi našlo svoj izraz u akcijama vlade, tada ono doživljava temeljni preobražaj i za njega više nijesu relevantni isti moralni pojmovi…“ (DŽordž Kenan (George F. Kennan, 1904-2005, američki diplomata, politikolog i istoričar; ambasador SAD u SSSR-u i SFRJ)
„…Na Sudnji dan… (moralno – M.G.) viđenje može biti potvrđeno …(ali) to nije shvatanje koje bih ja mogao da slijedim kao državni službenik.“ (Din Ačeson (Dean G. Acheson), 1893-1971, državni sekretar SAD, pravnik i diplomata)
Savjet Evrope (SE) je regionalna međunarodna organizacija evropskih zemalja, čije je sjedite u „Palati Evrope“, u Strazburu. Osnovan je 5.maja 1949.godine u Londonu i ima 47 zemalja članica.
Osnovni ciljevi SE su, uspostavljanje vladavine prava, unapređenje parlamentarne demokratije i poštovanje ljudskih prava. NJegov primarni zadatak jeste dostizanje standarda ljudskih prava i sloboda koji su ustanovljeni Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama (1950). Države članice SE su potpisnice te Konvencije, a u njoj su propisani način i postupak ostvarivanja i zaštite ljudskih prava i sloboda.
Evropski sud za ljudska prava je podružnica SE. Sud nadgleda primjenu Konvencije u državama članicama i rešava individualne ili predstavke država o povredama tog međunarodnog opšteg akta. Presude Suda su obavezujuće.
SE je predvorje EU. Sve članice Evropske unije su, istovremeno, i članice SE. Članstvo u SE je neophodan preduslov za članstvo u EU.
Tokom postupka prijema u SE neophodno je uskladiti unutrašnji pravni poredak odnosne države sa njegovim standardima, u domenu pojedinačnih i kolektivnih ljudskih prava, te u pogledu stabilnosti institucija koje garantuju vladavinu prava i parlamentarnu demokratiju.
„Vlasti“ lažne države Kosova podnijele su zahtjev za punopravno članstvo u SE, 12.maja 2022.godine. Odluka o prijemu je politička odluka, odnosno stvar je „političke procjene“. A dvije trećine članova SE je priznalo „nezavisno Kosovo“. Realno je očekivati da će na (najvjerovatnije, pozitivnu) odluku nadležnih organa SE, po zahtjevu, uticati i kolektivna politička histerija Zapada povodom legitimne ruske vojne operacije u Ukrajini, kao i odluka vlasti Srbije o (ne)uvođenju sankcija Ruskoj Federaciji.
Prijem lažne države Kosova u SE bi bio presedan, jer su sve njegove članice istovremeno i članice UN. A ta kvazidržava nije članica UN.
Zato bi njen prijem bio protivan članu 1 stav c) Statuta – „Učešće država u Savjetu Evrope ne treba da utiče na njihov doprinos radu Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija ili saveza čije su članice.“
Tumačimo da se ovom odredbom propisuje da država kandidat za članstvo u SE mora prethodno biti članica UN. Naime, puni međunarodnopravni kapacitet država stiče tek prijemom u UN, a Kosovo i Metohija je teritorija pod protektoratom (administrativnom kontrolom) UN.
Na privremeno okupiranom KiM se ne poštuju ni princip vladavine prava, ni individualna i kolektivna prava Srba, niti njihovo kulturno – istorijsko nasleđe. „Vlasti“ lažne države Kosova, pod sponzorstvom najmoćnijih zapadnih zemalja, sračunato i nekažnjeno krše standarde u pogledu ličnih i kolektivnih prava Srba. Ruše se kulturno- istorijski spomenici, bogomolje i groblja kao dokazi o njihovom višemilenijumskom trajanju na prostoru KiM.
Nadalje, KiM je teritorija na kojoj caruje bezvlašće i gdje se trguje drogom, oružjem i ljudima.
Proizilazi da lažna država Kosova ne ispunjava kriterijume za članstvo propisane sledećim odredbama Statuta:
Član 3 – „Svaki član savjeta Evrope prihvata princip vladavine prava na osnovu koga sva lica pod njegovom jurisdikcijom uživaju ljudska prava i slobode, i iskreno će aktivno sarađivati na ostvarivanju cilja navedenom u poglavlju I“.
Poglavlje I – „Cilj Savjeta Evrope“ – član 1.“ – „Cilj Savjeta Evrope je ostvarenje većeg jedinstva između članica u cilju očuvanja i ostvarivanja ideala i načela, koji su njihova zajednička baština i podsticanju njihovog ekonomskog i društvenog napretka…“. Ovaj cilj će se ostvarivati i „putem očuvanja i razvoja ljudskih prava i osnovnih sloboda.“
Član 4 – „Svaka evropska država (eng. Any European State) koja se smatra sposobnom i spremnom da se pridržava odredaba člana 3 može biti pozvana od strane Komiteta ministara da postane članica Savjeta Evrope…“
Treba naglasiti da postoji i statutarna zamka. Naime, po članu 5 stavu a) Statuta – „U posebnim okolnostima (eng. in special circumstances), evropska zemlja (eng. a European country) koja se smatra sposobnom i spremnom da se pridržava odredaba člana 3 može biti pozvana od strane Komiteta ministara da postane pridruženi član Savjeta Evrope…“
A „posebne okolnosti“ nijesu ništa drugo do preovlađujuća politička volja za prijem u SE i onih „država“ koje ne ispunjavaju osnovne statutarne kriterijume.
U cilju obmanjivanja javnosti, predsjednik Vučić je kazao da je Priština podnošenjem zahtjeva za prijem u SE, „brutalno pogazila“ Vašingtonski sporazum, što nije tačno. Naime, u tački 15 Vašingtonskog sporazuma, od 4.septembra 2020.godine, kaže se:
„“Kosovo (Priština) će pristati da primijeni jednogodišnji moratorijum na podnošenje zahtjeva na članstvo u međunarodnim organizacijama…Srbija (Beograd) će pristati na jednogodišnji moratorijum na svoju kampanju za povlačenje priznanja (nezavisnosti Kosova) i uzdržaće se od formalnih i neformalnih zahtjeva bilo kojoj naciji ili međunarodnoj organizaciji da ne prizna Kosovo (Prištinu) kao nezavisnu državu.“
Tumačimo da je jednogodišnji moratorijum, po neustavnom Vašingtonskom sporazumu, istekao još 4.septembra 2021.godine!
Treba podsjetiti i na neustavni Briselski sporazum („Prvi sporazum o principima koju regulišu normalizaciju odnosa“), kojim se Srbija samorazdržavila na teritoriji KiM. Ivica Dačić je, kao formalni premijer, taj Sporazum potpisao, 19.aprila 2013.godine, sa ratnim zločincem Hašimom Tačijem, iako je potjernica vlasti Srbije za njim bila na snazi. Dačić je Sporazum potpisao uz prethodnu saglasnost Aleksandra Vučića, koji je formalno bio prvi potpredsjednik Vlade, a, faktički premijer, odnosno osoba sa daleko najvećom političkom moći u Vladi.
Ovakvim postupanjem, Dačić i Vučić su, ne samo prekršili Ustav Republike Srbije, nego si počinili i najmanje dva teška krivična djela, propisana Krivičnim zakonikom Srbije, koja se gone po službenoj dužnosti, i to: „Priznavanje kapitulacije ili okupacije“ (član 306) i „Ugrožavanje teritorijalne celine“ (član 307).
Briselski sporazum nije sačinjen u skladu sa Bečkom konvencijom o ugovornom pravu iz 1969.godine, a „vlasti“ lažne države Kosova nijesu imale međunarodnopravni kapacitet za potpisivanje Sporazuma. Ustavni sud Srbije je „elegantno eskivirao“ da se izjasni o njegovoj ustavnosti, tumačeći da se radi o političkom, a ne (opštem) pravnom aktu.
I pored svega toga, vlasti Srbije su Sporazum priznale i prihvatile kao izvor prava, pa su, u njegovoj primjeni, zakonodavni, izvršni i upravni organi donijeli odgovarajuće opšte akte kojima su državni atributi Srbije neustavno prenijeti na „vlasti“ lažne države Kosova.
U tački 14. Briselskog sporazuma navedeno je:
„14. Dogovoreno je da nijedna strana neće blokirati, ili podsticati druge da blokiraju napredak druge strane na putu kao EU…“?!
Na taj način, vlasti Srbije su se obavezale (na neodređeno vrijeme) da neće sprečavati „vlasti“ lažne države Kosova na putu ka EU (a time i na putu ka članstvu u SE, kao predvorju EU).
Ukoliko lažna država Kosova bude primljena u SE, Srbija treba da istupi iz članstva, iako takav potez njene sadašnje marionetske vlasti nije realno očekivati. Naime, eventualnim prijemom lažne države Kosova, kao punopravnog ili pridruženog člana, i SE bi, kao međunarodna organizacija, narušio princip ravnopravnosti njegovih članica nepoštovanjem teritorijalne cjelovitosti Srbije, koja je zagarantovana međunarodnim pravom, konkretno, Rezolucijom 1244 SB UN.
