SAN O BORHESU

Piše: SIBIN

„Pokloniću ti Šekspirovo pamćenje.“ H. L. B.

Borhes prepričava Kolridžovu bilješku u kojoj, čovjek u snu prolazi kroz rajski vrt, i kao dokaz daju mu cvijet, i pošto se probudi, ugleda ga na jastuku.

Onda majstor maštarija i šifri, lavirinta i stepa, ogledala, nabrajanja, pominje još nekoliko varijacija na istu temu, u tehnici koja naginje sažimanju jedne problematike koja se zanima za beskraj, umnožavanje, panteizam. Pitanje koje sebi postavljamo: šta bi nama, dakle, mogao donijeti posjetilac iz budućnosti?

Trag leptira, ili možda, trepavicu mjesečine, pješčani sat prostran koliko pustinja?

Ili, prije, neku napravu kojoj je ekran totalnu ucrnjen, jer je u kutiji sva memorija izbrisana, numerička nasumičnost je propala ni u šta, u tamu nesvjesnog.

Možda umjesto cvijeta na jastuku, obretemo se u beskrajno praznoj sobi oko koje u vrtoglavom nemiru kreće se bespredmetni haos kojem smo dali ime kosmos?

San to jeste.