Samostalna izložba slika Ane Bogdanović “Lullaby” u Lustici Bay

Izložba slika autorke Ane Bogdanović, pod nazivom “Lullaby”, biće postavljena u Villa Cesare, Lustici Bay od 3.do 6. septembra.

Ceremonija svečanog otvaranja izložbe će se održati 3. Septembra u 18h, kada će prisutni imati priliku da upoznaju autorku i čuju nešto o njenom radu.

Ana je rođena u Beogradu 1.10.1993. Diplomirala na državnom Britanskom Univerzitetu ‘London School of Commerce’ biznis smjer. Sa slikanjem se susreće od najranijih dana. Slikarstvo uči u radionicama poznatih autora u Njujorku i Beogradu. Slikanje usavršava u ateljeu velikog srpskog slikara Miodraga Elezovića. Iza sebe ima veliki broj grupnih izložbi, dok šest, za nju veoma posebne, šest samostalnih prikazuju njen život. Izložbe „Intuicija”, „Iskra”, „Apokalipsa” „Mreže” , „Rascvetavanje“ i “Vera” nastale su kao rezultat njenih pojedinačnih, emocija, toliko snažnih da vas dodiruju.

Pored slikarstva, Ana radi u sektoru Informacionih Tehnologija. Radni dan provodi iza laptopa, a potom se posvecuje svom unutrasnjem, prirodnom, urodjenom nagonu za stvaranjem, do kasno u noc.

-Kada kreiram, to nije u ovoj vremensko prostornoj dimenziji već visoko gore, u Univerzumu. Apstraktna umjetnost kojom se bavim jeste slobodna ili nepredmetna umetnost, koja nesputano istražuje kombinovanjem svih likovnih elemenata. Samim tim ona za mene znači oslobađanje. Kroz apstraktno slikarstvo uspjevam da uhvatim iskru energije, momenat, emociju prenoseći je u fizički opipljiv oblik – umjetničko delo. U mom stvaralaštvu odnos slike i crteža svodi se na lični doživljaj kako sebe tako i svijeta, stvarajući razigranu atmosferu kroz linije i boje koje paraju površinu. Ono što je važno da naglasim jeste lični osjećaj istraživanja obrisa duše kroz crtež. Nazivi mojih slika i izložbi asociraju na dominantno osjećanje koje proživljavam u procesu stvaranja. S time, ova izložba pod nazivom ‘Lullaby’ u prevodu kao „zatišje“ ili „uspavanka“ indikuje melahoniju koju nosi septembar, kraj ljeta ali ujedno i označava poseban period mog života u kome čekam prvo dijete i stvaram umjetnost u sasvim „drugom stanju“- izjavila je Ana Bogdanović.

-Rukopis iskričave energije, direktan gestualni iskaz, u slikarskim prizorima asocijativno-apstraktnih konfiguracija, u prvom mahu ukazuje na moguća srodstva sa invencijama poetskih zapisa Anri Mišoa, Saj Tvomblija ili legende Mark Tobija, uglavom u početnoj, instiktivnoj fazi impulsa i linija, sa izbjegavanjem centričnih grupisanja i strogih vidova komponovanja difuzni slobodni njen ukupni likovni izraz usmjeren je ka širini, osjećajnoj dubini asocijacija, koje se javljaju tek u završnim fazama slučajnog rada. Izgleda da su se u periodičnim fazama približavanja zasebnoj likovnoj intuiciji, od rane mladosti, dešavala plodonosna ukrštanja pouka i stečenih, suverenih linija izraza sa pronicljivim uočavanjem i kritičkim opservacijama u pogledu izbirljivosti onoga što je izražajnom vidu moguće i prihvatljivo. Sa rijetko izoštrenom crtom pronicljivosti i uvida u često složeni kontekst otkrića u novim likovnim senzacijama, ona je sve više i pomnije dopunjavala poetiku bazu sopstvenog rada, u mnogim spontano dosegnutim temama, oblikovanih u žaru neofita. Zbog svega toga, otvorenosti ka transparentim i naizgled lakim harmonijama; taj odlučni korak ka onom najdubljem, samospoznaji i sopstvu, ka izvoru unutrašnje iskre, poklopio se sa veoma slobodnim otvorenim kompozicijama, sa sve većim udelom emocija i kreativnog momenta, složenog višezvučja ali i koherentne optike, kao da slijedi čuvenu knjigu „Relearning to see“ ili pak treće uho sa otvorenom duševnošću ka sintezama, kao primjer uzornog razvoja sui generis. Tri njena samostalna istupa u kratkom periodu su zaista pravi podvig- izjavio je slikar i likovni kritičar Dušan Đokić.