Samardžić pisao poslanicima: Poziva ih da ne podrže Vladin predlog o kupovini brodova od francuske kompanije

Admiral u penziji Dragan Samardžić pisao je klubovima poslanika u kojem ih poziva da ne podrže Vladin predlog o kupovini brodova od francuske kompanije.

Izglasavanjem ovako predloženog zakona, poslanici bi ozakonili 150 miliona eura vrijednu nabavku naoružanja sprovedenu na nezakonit način, nanijeli veliku štetu i doveli u pitanje međunarodni ugled Crne Gore, tvrdi Samardžić.

Pismo Samardžića prenosimo integralno:

Poštovane poslanice i poslanici,

Obraćam vam se sa ciljem da vas upozorim na nezakonitosti PREDLOGA ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEDU VLADE CRNE GORE I VLADE REPUBLIKE FRANCUSKE O SARADNJI U DOMENU ODBRANE SA TEHNIČKIM ARANŽMANOM IZMEĐU MINISTARSTVA ODBRANE CRNE GORE I MINISTRA ODBRANE REPUBLIKE FRANCUSKE O NABAVCI DVA PATROLNA BRODA OD STRANE CRNE GORE, koji će Skupština Crne Gore razmatrati na sjednici Osmog vanrednog zasijedanja, 04.09.2024. godine.

1. SPORAZUM IZMEĐU VLADE CRNE GORE I VLADE REPUBLIKE FRANCUSKE O SARADNJI U DOMENU ODBRANE

Ovo je sporazum okvirnog karaktera koji omogućava unapređenje saradnje u domenu odbrane. Ovakav sporazum Ministarstvo odbrane Crne Gore (MO) potpisalo je sa velikim brojem država, a takođe i sve zemlje regiona imaju gotovo istovjetan sporazum sa Francuskom (u prilogu Sporazum između Republike Hrvatske i Republike Francuske).

Sporazum su potpisale Vlade Crne Gore i Vlada R.Francuske, ima snagu međunarodnog ugovora i njega Skupština, u skladu sa stavom 1 člana 2 Zakona o zaključivanju i izvršavanju međunarodnih ugovora treba da ratifiluje-potvrdi zakonom. Dakle, Sporazum, sam po sebi, apsolutno nije sporan.

Radi daljeg konteksta, napominjem da sličan okvirni sporazum imamo sa R.Turskom, R. Slovenijom, R.Italijom i Izraelom, na osnovu kojeg je kasnije VLADA Crne Gore sa vladama navedenih država, zaključila tkz. Implementacione sporazume (ugovore) o kupovini vojne opreme.

Nagalašavam sporazum/ugovor o kupovini konkretnih sredstava na osnovu okvirnog sporazuma o saradnji zaključile su vlade. Samo takav sporazum/ugovor zaključen između dvije vlade (gov to gov – G2G) spada u kategoriju posebnih izuzeća, i u skladu sa Direktivom 2009/81/EZ Evropskog parlamenta i vijeća i našim zakonima – koji je usaglašeni sa EU regulativom, izuzet je od obaveze raspisivanja tendera, ali ne i Komercijalni ugovori.

Navodim primjer R. Hrvatske, koja je još 2013-te potpisala sličan okvirni sporazum sa Francuskom, koji je znatno obimniji od našeg i, takođe, predviđa saradnju u oblasti nabavke vojne opreme. I pored toga, Hrvatska nije mogla samo na osnovu takvog Sporazuma da kupi 12 aviona Rafal, već je raspisala međunarodni poziv na osnovu kojeg su ponude dostavile 4 države. Nakon vrednovanja pristiglih ponuda, prikupljenog pozitivnog mišljenja od Odbora za odbranu Hrvatskog sabora (koji je takođe dao i prethodno mišljenje na specifikaciju nabavke), Vijeća za odbranu i Vrhovnog komandanta-predsjednika RH, Odluku o nabavci aviona donijela je Vlada R.Hrvatske.

U Odluci se jasno navodi da Vlada RH, određuje da je najpovoljnija ponuda Francuske Republike, te se „zadužuje Ministarstvo obrane da provede sve potrebne radnje u vezi sa sklapanjem ugovora između Republike Hrvatske i Francuske Republike o nabavi višenamjenskoga borbenog aviona“. Dakle, ugovor između vlada, a ne komercijalni ugovor. I naravno, čak ni takav Ugovor ne potvrđuje Skupština/Sabor, već je on isključivo u nadležnosti Vlade, a MO i Vlada pokušavaju „upakovati“ Tehnički aranžman u zakon.

Da zaključim, ovakav Sporazum o saradnji u oblasti odbrane samo je preduslov na osnovu kojeg se može, na nivou vlada, zaključiti novi Sporazum ili Ugovor o kupovini konkretnog naoružanja ili vojne opreme, ali se samim okvirnim Sporazumom ne kupuje ništa i on ni u kom slučaju ne može biti pravni osnov za zaključivanje bilo kakvog Komercijalnog ugovora. Komercijalnom ugovoru pravni osnov može biti jedino tenderska procedura sprovedena u skladu sa zakonom.

2. TEHNICKI ARANZMAN IZMEĐU MINISTARSTVA ODBRANE CRNE GORE I MINISTRA ODBRANE REPUBLIKE FRANCUSKE O NABAVCI DVA PATROLNA BRODA OD STRANE CRNE GORE

Skrećem pažnju na sam naziv dokumenta, iz sledećih razloga:

– Sa francuske strane Tehničkog aranžmana (TA) je ministar odbrane, a ne Ministarstvo odbrane Francuske (kako se to na više mjesta u obrazloženju Predloga zakona navodi) i taj dokument nije ni razmatrala Vlada Francuske, već je isti u nadležnosti ministra, kao što je trebalo biti i sa naše strane, jer TA služi samo za implementaciju Komercijalnog ugovora;

– Tehnički aranžman je, reklo bi se ne slučajno, netačno formulisan. Predmet TA nije nabavka ili kupovina brodova, jer se njime ništa ne nabavlja ili kupuje, već je predmet TA pomoć Direkcije za naoružanje francuskog MO u implementaciji Komercijalnog ugovora kojeg MO Crne Gore zaključuje sa kompanijom „Kership“. Ispravan naziv TA je trebao biti: Tehnički aranžman za podršku u implementaciji Komercijalnog ugovora o kupovini dva patrolna broda od strane Crne Gore. Da je tako formulisan naslov TA puno toga bi bilo u startu jasno, i javnosti i poslanicima.

Dakle, dokument nisu potpisale dvije vlade, (niti dva ministarstva u ime ili saglasnost vlada) isti nije ni razmatrala Vlada R.Francuske, niti će ga razmatrati Parlament R.Francuske, ne spada u kategoriju međunarodnih ugovora u smislu stava 1 člana 2 Zakona o zaključivanju i potvrđivanju međunarodnih ugovora, već spada, u skladu sa stavom 2 navedenog člana Zakona, u administrativni međunarodni ugovor kojeg Skupština Crne Gore ne ratifikuje-potvrđuje. Takođe, ni samim Tehničkim sporazumom nije predviđeno njegovo potvrđivanje ili saglasnost bilo Vlade ili Skupštine (Parlamenta), već je jasno definisano da TA stupa na snagu „kada Francuska strana primi pisano obavještenje od Crnogorske strane o stupanju Ugovora na snagu.“ ( Ugovor – Komercijalni ugovor između MO CG i kompanije Kership).

Znajući sve ovo, veoma je čudno što je Vlada ovaj dokument nižeg reda „umetnula“ u Predlog zakona, a sve u cilju da Skupština Crne Gore, kroz izglasavanje Zakona, verifikuje „izmišljeni“ pravni osnov i amnestira aktere od nezakonitog postupka nabavke brodova, koji je u suprotnosti sa sistemskim zakonima Crne Gore i regulativom EU.

Pored svih ostalih anomalija, neminovno se nameću i sledeća pitanja u vezi Tehničkog aranžmana:

– U preambuli TA jasno je navedeno: „Imajući u vidu volju Ministarstva odbrane Crne Gore da nabavi dva (2) patrolna plovila tipa Offshore Patrol Vessel 60 potpisivanjem komercijalnog ugovora (u daljem tekstu “Ugovor”) sa francuskom kompanijom KERSHIP (u daljem tekstu“Industrijski dobavljač”)“. Nužno se nameće pitanje: da li se mogao zaključiti Tehnički aranžman (potpisan u julu), čija je svrha „definisanje načela i procedura Podrške koju Francuska strana pruža Crnogorskoj strani za nabavku Opreme prema odredbama Ugovora.“ (i za tu podršku-uslugu, MO CG plaća Generalnoj direkciji za naoružanje MO Francuske 700.000 eura), prije nego je Komercijalni ugovor zaključen. Zamislite, MO je zaključilo TA o implementaciji Komercijalnog ugovora, koji još uvijek nije potpisan, iz razloga što ugovor sa privatnom firmom „Kership“ čeka da Skupština izglasa pravni osnov, pri čemu, pravni osnov za zaključivanje Komercijalnog ugovora treba da bude upravo Tehnički aranžman o njegovoj implementaciji. Nonsens.

– Tačkom 10.4 Tehničkog aranžmana je definisano: „Aranžman se može mijenjati bilo kada uz pisanu saglasnost obje Strane“ , što je i normalno za jedan ovakav tehnički dokument jer će postojati potreba za izmjenama u hodu. Ako TA postane sastavni dio Zakona, svaku promjenu TA će morati prethodno usvojiti Skupština CG, kroz Izmjene i dopune zakona!?

– Tačkama 10.5; 10.6 i 10.7 definisano je da TA može biti raskinut uz saglasnost Strana, da raskid Aranžmana ne oslobađa Strane obaveza ugovorenih tokom razdoblja njegovog važenja i da raskid Aranžmana ne utiče na izvršenje Ugovora. Ministarstvo odbrane i Vlada CG, tvrde da je TA pravni osnov za zaključenje komercijalnog ugovora. Ako bi to stvarno bilo tako, a i laicima je jasno da se iz TA za implementaciju ugovora ne može crpiti pravni osnov za Ugovor, kako objasniti situaciju da u slučaju kada prestane da važi pravni osnov(TA), ostaje na snazi Ugovor?

– Posebno sporan je član 3.4 Tehničkog aranžmana, kojim se predviđa potpuno oslobađanje od poreza. Ovo je u suprotnosti sa Zakonom o PDV-u, jer se u skladu sa Zakonom može osloboditi plaćanja PDV-a samo vojna oprema koja se nabavlja putem međudržavnog sporazuma (G2G Ugovor) ili ako se radi o donaciji. U svim drugim slučajevima kad se roba nabavlja Komercijalnim ugovorom uvijek se plaćao i plaća PDV. Dovoljno je otvoriti sajt za javne nabavke

– aktuelne tendere MO za nabavku naoružanja i vojne opreme (oružje, puške, municija, sredstva veze, oprema za helikoptere i brodove…) i vidjeti da je definisan iznos PDV koji se plaća. Time se ujedno i pobija tvrdnja MO: „naglašavamo da Ministarstvo odbrane nikada nije vršilo nabavke vojne opreme iz inostranstva putem tendera”, jer se sva navedena oprema, za koju je MO ove godine raspisalo tendere, nabavlja iz inostranstva, i to putem jednog od postupaka „bezbjednosne nabavke“, kako je to i definisano Zakonom / Uredbom.

Ako se već mogla nabavka kupovine brodova putem Komercijalnog ugovora, u skladu sa važećim zakonima CG , osloboditi plaćanja PDV , zašto to nije uradilo Ministarstvo finansija u skladu sa svojim ovlašćenjima, nego Skupštini „potura“ da usvajanjen TA kroz ovaj zakon poništi sistemski zakon – Zakon o PDV-u i oslobodi obaveze plaćanja poreza za ovu nabavku, u iznosu od preko 25 miliona €.

Na osnovu svega iznijetog i dokumentovanog, potpuno je jasno da se 2 patrolna broda ne nabavljaju međudržavnim sporazumom/ugovorom, poznatom kao Ugovor između dvije vlade (gov to gov – G2G Contract), već da je u pitanju Komercijalni ugovor koje Ministarstvo odbrane Crne Gore zaključuje sa privatnom kompanijom, koju je, bez tendera, svojom voljom izabralo.

Zakonom o javnim nabavkama i Uredbom o listi vojne opreme i proizvoda, postupku i načinu sprovođenja javnih nabavki u oblasti odbrane i bezbjednosti, jasno je definisan postupak „bezbjednosne nabavke“, koji su, kao što je ranije navedeno, usaglašeni sa EU regulativom. Nameće se krucijalno pitanje, koji je zakonski postupak nabavke primjenilo Ministarstvo odbrane, na osnovu čega je izabralo kompaniju „Kership“ kao najpovoljnijeg dobavljača i na osnovu kojeg zakonskog osnova zaključuje Komercijalni ugovor sa privatnom kompanijom, kada nije bilo tendera?

Uvažene poslanice i poslanici,

Imajući u vidu sve navedeno, predlažem da predmetni Predlog zakona vratite Vladi Crne Gore, sa instrukcijom da iz istog izostavi Tehnički aranžman, i nakon toga Skupštini dostavi Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma izmedu Vlade Crne Gore i Vlade Republike Francuske o saradnji u domenu odbrane. U suprotnom, izglasavanjem ovako predloženog zakona, ozakonili biste 150 miliona € vrijednu nabavku naoružanja sprovedenu na nezakonit način, nanijeli veliku štetu i doveli u pitanje međunarodni ugled Crne Gore, jer je trgovina naoružanjem pod velikom lupom UN, Evropske komisije, OEBS-a i mnogih drugih međunarodnih organizacija.

Napominjem da sam isti dopis uputio i Predsjedniku Crne Gore, imajući u vidu njegova, Ustavom i Zakonom definisana, ovlašćenja.

Takođe, o kompletnom postupku, više nego sporne, nabavke patrolnih brodova upoznao sam i međunarodne organizacije koje se bave istragama o mogućim nezakonitostima i korupciji u oblasti trgovine naoružanjem.”