Sada je svima jasno: Za 30. avgust je pripremano etničko čišćenje!

Piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Nije slučajno Duško Marković sa Ivanovih Koritia 26. 08. 2020. godine, uoči parlamentarnih izbora, izrekao prijetnju da će poslije tridesetog avgusta protjerati Srbe i sveštenstvo SPC iz Crne Gore na traktore.

Najnovije Skaj prepiske pokazuju da je to bila dobro osmišljena i pripremljena akcija sa jasnim planom, gdje su svi imali unaprijed pripremljene zadatke, da kako reče Duško Marković: ,, Kada se prebroje glasovi pale se traktori i akcija počinje“.

U tom scenariju svoj zadatak ima li su svi, od komandanta Veljovića i Lazovića, preko sudija Vesne Medenice i Suzane Mugoše, tužilaca Katnića i Čađenovića, pa sve do komitskih grupa predvođenih policijskim batinašima Petrom Lazovićem, Ljubom Milovićem i ostalima.

Sada je svima konačno jasno da ja za trideseti avgust pripremana zločinačka akcija etničkog čišćenja.

Koliko je bilo samo prepiski i dogovora tadašnjeg državnog rukovodstva o otvaranju granica i progonu srpskog naroda poslije prebrojanjih glasova, tek će vrijeme pokazati, ali slika prepiske između Vesne Medenice i Milenke-Seke Žižić govori više od hiljadu riječi.

Ove dvije DPS-heroine odbrojavale su dane uoči tridesetog avgusta i iščekivale da „prođe nedjelja“ pa da vide Srbe i tadašnji DF u mišjim rupama, ili preko granice – trbuhom za kruhom.
Poslije ovih najnovijih transkripata Tužilaštvo treba pod hitno da promijeni optužnicu protiv Radoja Zvicera, Petra Lazovića i Ljuba Milovića i da im, umjesto uloge organizatra kriminalne grupe, ponudi ulogu svjedoka saradnika, a za kriminalno udruživanje, sa ciljem etničkog čišćenja, formira predmet protiv Mila Đukanovića, Duška Markovića, Vesne Medenice i Milivoja Katnića.
Pale su sve maske i nema više skrivanja u ,,mišje rupe” vrha bivšeg režima, koji vješto pokušavaju da prikriju svoju mračnu ulogu i da preusmjere svu priču i istragu prema pukim izvršiocima, u liku juniora Lazovića, Milovića i još par kriminalaca.

Poslije svega što čitamo zadnjih dana postavlja se pitanje da li je Nebojša Medojević bio u pravu kada je tražio zabranu rada DPS-a, jer šta se tamo promijenilo osim toga što par najkompromitovanih likova, sa milionim eura u džepovima, iz prikrajka i dalje upravljaju  procesima. Nema razlike između stare garde DPS-a i njihovih poslušnika, a u  šta se javnost svakog dana uvjerava, kako kroz nastupe u Skupštini, tako i  kroz stranačka saopštenja.

Retorika Jefta Erakovića, Danijela Živkovića i dvojice Nikolića govori da je u DPS-u sve isto samo se čeka pogodna situacija da se parama mafije, ,,na ovaj ili onaj način”, opet vrate na vlast.
Poslije svega viđenog zašto optužnica za montirani ,,,Državni udar” nije poništena ili se planira da se za predsjednika Sudskog vijeća u ovom predmetu odredi Milenija-Seka Žižić.
Da joj se pruži prilika da ostvari svoj, Suzanin i Vesnin san, da osudi Andriju Mandića i Milana Kneževića na doživotnu robiju, i da potom sačekaju neki ,,istorijsku nedjelju“ i ,da otvore granice i protjeraju neprijatelje”.

Javnost uglavnom ćuti, izuzimajući novinare Drazena Zivkovica, Jelene Jovanović i par slobodnih pojedinaca, kao da se mnogi i dalje plaše mafije.

Istina je da se od tridesetg avgusta malo uradilo u borbi protiv mafije, ali to nije opravdanje za ćutanje.

Ćutanje nije neki od riječi ispražnjeni prostor, nego je progutana i promišljena riječ, zapisala je svojevremeno Isidora Sekulić.