SAD sankcijama sprječavaju Kinu u uvozu i proizvodnji najsavremenijih mikročipova

Sjedinjene Države već mjesecima pokušavaju da sankcijama spriječe Kinu u uvozu i proizvodnji najsavremenijih mikročipova. Oni su, recimo, potrebni za razvoj vještačke inteligencije, u svemirskim putovanjima i za savremenu vojnu industriju. Sankcijama su se pridružile i Holandija i Japan.

Kina, naime, još uvijek ne može sama da proizvodi visokotehnološke mikročipove i zato je zavisna od uvoza čipova i mašina za njihovu proizvodnju iz inostranstva.

Ali, koliko sankcije zaista utiču na Kinu? I kakvu ulogu u svemu tome ima Tajvan?

Cijene čipova eksplodirale

Na određenim putevima u južnokineskoj tehnološkoj metropoli Šenženu već godinu dana voze autonomni automobili. Oni se u potpunosti bez vozača kreću putem, a uz njih je samo jedan pratilac koji može d interveniše u slučaju opasnosti. Grad od dvanaest miliona stanovnika, kojeg neki nazivaju i „kineska Silicijumska dolina“, sjedište je nekih od najvećih kineskih visokotehnoloških kompanija kao što su Huavej, Tencent i ZTE.

Prozori nebodera u ultramodernoj četvrti Nanšan jarko su osvijetljeni do najviših spratova, čak i kasno noću. Ljudi zaposleni u oko 4.000 visokotehnoloških start-apova ne spavaju. Tu se razvijaju novi proizvodi, istražuje se, eksperimentiše.

Jedna od tih firmi je „Elefant robotiks“ (Elephant Robotics), osnovana prije sedam godina. Taj start-ap eksperimentiše s vještačkom inteligencijom, a ponekad za to koristi i čipove iz inostranstva.

Robotska ruka veličine dječije ruke razvrstava šarene drvene kocke u različite kutije. Robot na naredbu može da razlikuje crvenu drvenu kocku od zelene. O američkim sankcijama, Ćiu Liša, koja je odgovorna za strano tržište tog start-apa, kaže: „Međunarodne sankcije do sada su imale određeni uticaj na nas – naročito kada su počele sankcije na mikročipove, njihova cijena je eksplodirala, tako da je finansijski pritisak na nas u to vrijeme bio veoma veliki.“

Strah od najmodernijih čipova u kineskom oružju

Od oktobra prošle godine, američka vlada uvela je nova izvozna ograničenja. Namjera je da se spriječi Kina da uvozi i proizvodi najnovije mikročipove visoke tehnologije. Sankcijama se pridružila i Holandija koja je vlasnik ASML, firme koja proizvodi mašine za proizvodnju čipova. Nedavno im se pridružio i Japan.

„Mislim da je glavni cilj da se obezbijedi da Kina ne može da koristi veliku količinu tih specijalnih čipova za vještačku inteligenciju, a posebno za vještačku inteligenciju u vojsci“, objašnjava Antonija Hmaidi. Ona radi u berlinskom istraživačkom institutu „Meriks Kina“ (Merics China) i bavi analizom razvoja industrije čipova i vještačke inteligencije u Kini.

Hamaidi kaže da Kina još ne može sama da proizvede čipove visokih performansi koji su manji od sedam nanometara. Međunarodni stručnjaci smatraju da je jedan od najvećih izazova za Kinu zamjena mašina za proizvodnju čipova – oni dolaze iz inostranstva, a bez njih proizvodnja najsavremenijih čipova nije moguća.

Koliko je Zapad zaista u prednosti?

Ipak, prema Hmaidi, Kina nije sasvim bespomoćna. „Gotovo sve što može da se uradi s novim čipovima, može i sa onima starijih generacija.“To doduše zahtijeva više električne energije, više resursa i više novca, ali Hmaidi je ipak uvjerena da će kineska industrija pronaći načine da izađe na kraj sa sankcijama.

Osim toga, kako dodaje, ne mogu se kontrolisati svi čipovi na svijetu. „Ako govorimo o 1.000 ili 10.000 čipova, onda će kineska firma koja je međunarodno pozicionirana uvijek nešto dobiti od toga“, kaže berlinska ekspertkinja. U najgorem slučaju, transport se odvija preko tri zemlje.

Kineski stručnjaci poput Singa Jućinga, koji trenutno radi istraživanja na japanskom institutu GRIPS u Tokiju, pretpostavljaju da neće proći mnogo vremena dok Kina ne bude u stanju da sama proizvodi čipove visokih performansi. „Sankcije će prisiliti kineske kompanije da rade sopstvena istraživanja, što iziskuje više vremena i novca“, kaže taj profesor ekonomije.

No, drugi poznavaoci prilika su po tom pitanju skeptični. Oni naglašavaju da se i konkurencija stalno razvija, pa nije sigurno da li će Kina ikada moći da dostigne taj razvoj.

Nikom nije u interesu rat

Devedeset odsto najnaprednijih mikročipova proizvodi se u Tajvanu. Kina tu zemlju vidi kao svoju teritoriju i neprestano prijeti vojnom intervencijom.

No, Antonija Hmaidi smatra da bi upravo čipovi visokih performansi mogli u određenoj meri da zaštite Tajvan od vojnog sukoba. Blokada lanaca snabdijevanja oko Tajvanskog moreuza ekonomski bi uticala na sve, uključujući i SAD, koje pružaju vojnu podršku Tajvanu.

Osim toga, smatra Hmaidi, ni Kina ni Sjedinjene Države nisu spremne za vojni sukob: „I dalje su obje strane veoma zainteresovane da sada ne ulaze u vojni sukob.“ I SAD i Kina, naime, vjeruju da još moraju znatno da poboljšaju svoju vojnu opremu kako bi bile sigurne da mogu da dobiju neki eventualni rat, kaže njemačka ekspertkinja.

Međutim, incident početkom juna pokazuje koliko je situacija napeta. Jedan kineski ratni brod prisilio je u Tajvanskom moreuzu jedan američki razarač da promijeni smjer plovidbe. Posmatrači upozoravaju da takvi incidenti postaju sve češći, i da bi to moglo da dovede i do neke nenamjerne eskalacije.

(vijesti)