Sad je vrijeme da dižemo frku: Za finale, za medalju protiv Kanade u 10.45 sati
Odjekuju riječi Bogdana Bogdanovića i sada već toliko poznato „ne bih da dižem frku, ustvari hoću“, koje su postale zaštitni znak četvrtfinalnog trijumfa nad Litvanijom u Manili. Posle dva dana zatišja pred buru, došao je trenutak da još više dižemo frku – Srbija igra za finale Mundobasketa i sigurnu medalju u rukama!
Dok cijela planeta vjerovatno potajno iščekuje „NBA finale“ između Kanade i Sjedinjenih Američkih Država, na Srbiji je da već u prvom meču dana napravi totalnu pometnju, da pokvari sve planove i želje košarkaške javnosti sa američkog kontinenta.
„Orlovi“ su oduševili cijelu naciju i košarkaški svijet izdanjem protiv Litvanije. Malo ko je mogao da ostane ravnodušan na kliniku srpske reprezentacije, pa se i poslije dva dana u Manili i dalje mogu čuti komentari: „Ono od Srbije nisam očekivao“.
Tempirao je veliki trenerski znalac Svetislav Pešić formu „orlova“ za prelomni meč na turniru, baš kao što je to učinio pre dvadeset i jednu godinu u Indijanapolisu! Tada smo posle nekoliko slabijih partija i poraza od Španije u grupi, te Portorika u drugoj fazi, uzletjeli visoko i uzeli mjeru favorizovanim Amerikancima u njihovom dvorištu, da bismo na putu do zasad poslednjeg zlata dobili neugodni Novi Zeland i već tada moćnu Argentinu u finalu za pamćenje!
Srbija ne može da dočeka prvo sudijsko podbacivanje lopte, da vide ponovo kako se plete najljepša i najbolja košarka u Manili, da zajedništvo opet pobijedi, a enormna želja, motiv više i jedinstvo pobjede ekipu sastavljenu od kvalitetnijih pojedinaca! Da li je i bolji tim, saznaćemo nešto posle podneva.
Srbija protiv Kanade treba da bude velika, hrabra, odvažna i jaka! Da se ne plaši izazova pred sobom i onog što nas čeka u nedelju. Poput četvrtfinala u kojem smo eksplodirali, svaki navijač Srbije biće najzadovoljniji ako vidi svoje heroje kako daju poslednji atom snage, kap znoja i sve što mogu za pobjedu. Ako budemo zadržali isti žar, energiju, želju i pribranost, imamo čemu da se nadamo. Samo treba da vjerujemo da možemo i da nije unaprijed sve izgubljeno. Dok svijet čeka da se kanadska bajka nastavi, favorit nije uvijek na kraju i pobjednik.
Dok se Kanađani pomalo i nadmeno odnose prema Srbiji, to može samo da im se obije o glavu. Kada nama proradi čuveni inat, možemo da nadigramo svakog na koga naletimo! Mi smo ponosan narod i ovaj tim, koji je sastavljen posle brojnih otkaza i kojem je malo ko davao šanse da dođe do polufinala, sada ima priliku da igra za najveći uspjeh još od Rija.
Neka Kanađanima nezaustavljivi Ol star Šaj Gildžes Aleksander, neka im sedmorica NBA igrača i talanentovani, nadolazeći trener. Srbija ima Bogdana Bogdanovića, Nikolu Milutinova, Marka Gudurića, Aleksu Avramovića, Filipa Petruševa, Stefana Jovića, Dejana Davidovca, Ognjena Dobrića, Nikolu Jovića, Dušana Ristića, Vanju Marinkovića i Borišu Simanića, koji je iz bolničke postelje ujedinio Srbiju i natjerao je da više nego ikada ranije vjeruje u uspjeh. Zato smo već sada ponosni neizmjerno na njih.
Protivnik vjerovatno najteži. Kanada je tim sa mnogo lica, ali nijedno nije toliko strašno da bi Srbiju trebalo da izbaci iz balansa. I te kako možemo da se nosimo sa Kanadom, iako je na papiru, vala i na djelu ozbiljno jaka.
Mi na finale velikog takmičenja čekamo šest godina, devet ako gledamo samo svjetske šampionate. U Kini prije četiri godine nam se nije dalo da odemo do kraja jer smo naletjeli na Španiju i Argentinu, prošle godine u Njemačkoj nam se na putu rano ispriječila Italija. Kanadi je sam ulazak među četiri najbolja tima na turniru podvig jer je ujedno i najbolji učinak u istoriji ove reprezentacije kada se pogledaju samo najveće planetarne smotre. Poput Srbije ići će na Olimpijske igre naredne godine, a na najznačajniji sportski turnir vraća se posle više od dve decenije čekanja, odnosno od Sidneja 2000.
Pamti Manila neponovljivi bokserski okršaj između Muhameda Alija i Džoa Frejzera iz 1975. godine, pamti dobro i šta je bilo tri godine kasnije, kada je Jugoslavija po drugi put u svojoj istoriji pokorila planetu i zagospodarila svjetskom košarkom. Sada je vrijeme da to ponovimo, a za početak – da pošaljemo Kanadu u meč za treće mjesto.
Polufinale između Srbije i Kanade igra se danas od 10.45 časova. Drugog finalistu će odlučiti meč SAD i Njemačke od 14.40 sati.