Sa Milom u siguran poraz, a bez njega rvanje s cenzusom

Piše: Predrag Petrović

Obznani Đukanović neku noć, pod aritmijom, kod dvorske novinarke Tamare Nikčević da je za predstojeće izbore u Podgorici praktično dogovoren zajednički nastup njegovog slobodno padajućeg DPS – a i njegovih satelita Raškovog i Draginjinog SDP i Šehovićevog SD. Pride Pura iz Kotora.

Moćno, nema šta. Njegov DPS u slobodnom padu, Raškov SDP sa ispruženim jezikom jedva može preskočiti cenzus. A Šehovićev SD, i kad bi Damir imao da podijeli jednu zgradu državnih stanova na Dakićevom imanju, a Ivo od Ramade zemlje pola Ljututuka i još da mu je otkupi Duško Knežević, ne bi skupili glasača da preskoče cenzus.

Riječju sa Milom na kormilu ovoj nevoljom skupljenoj družini osiguran je neuspjeh na predstojećim izborima u Podgorici. A bez njega bi nastupilo još veće rasulo u ovom dezintegrisanom bloku za očuvanje kriminala, pa bi ovi prirepci DPS teško mogli preskočiti cenzus.

No neka ih oni sa njihovim mukama i planovima. Valja sad pametno odraditi sve oko formiranja nove Vlade koja treba da traje do kraja mandata.

Nije komplikovano, samo ako se stave po strani neiskustvo, sujete i ambicije, posebno omladinaca u pobjedničkoj većini.

Kažem jednom prijatelju da čujem, a i priželjkujem, da je Lekić najozbiljniji kandidat za budućeg premijera. On malo nespretno, ostavilo posljedice tridesetogodišnje vladanje „mladih lijepih i pametnih“, dočeka ocjenom da je možda star.

Za šta star? U odnosu na koga?

Star za teretanu. Da. Tamo je mjesto Draginji i ovim junošama. Star da, u odnosu na ovu đečurliju koja je kao kaćun pronikla u svim partijama bez dana radnog iskustva na normalnim poslovima. Kažem normalnim jer je nenormalno da prije dobiješ visoku državnu poziciu nego što nađeš djevojku ili momka, zavisno od preferencija šta ko ište.
Nije nam malo što nas je tri decenije ocrnio ovaj što je golobrad došao na vlast nego bi sad da se neko zelen i neiskusan, doduše ni nalik ovome po karakteru, vježba i uči na nama.
Je li star, nastavih ljutito, u odnosu na predsjednike Vlada i država u ozbiljnim i starim državama i narodima. Izgeda Jevreji nemaju dječurlije za politiku nego sve „starce“ stavljaju na čelo vlade i države.

Ne branim ovime nečiju životnu dob, jer bez godina nema iskustva i mudrosti, nego ustajem protiv iskrivljene svijesti našeg čovjeka da ovdje sve možemo na naš način i mimo normalnog svijeta.
Dakle sastaviti Vladu, kako reče i ovaj Mandić, ne od najboljih partijskih drugova nego od najboljih i najsposobnijih koje imamo da pokušaju da nas spase od sloma javnih finansija jer se zadužujemo kao porodica kockara, gdje god nas ne poznaju.

Pozvati u tu vladu manjine. Svakako ne „stanojeviće“ iz Bošnjačke stranke. Oni imaju obaveze prema stanodavcu Milu, nijesu plaćali kiriju i struju godinama pa zebu da se sa kaučom ne nađu na ulici. Osim toga neveseli su naši Bošnjaci ako su im ovo prvaci. Znam imaju na desetine obrazovanih i sposobnih koji mogu dati ogroman doprinos spašavanju zajedničke države. Svakako i ostale manjine.
To je prirodno. Evo vidjeli ste neki dan da „četnici“ nijesu glasali za pad Vlade kojoj je na čelu „Šiptar“. A da smo slušali medijsku poslugu Đukanovića godinama unazad mislili bi da će se glasati „moskovkama“.

Umjesto toga sastaviti Vladu koja će da ozbiljno radi i traje dvije godine. Čemu zurba na izbore.

Ko je gledao Đukanovića s aritmijom jasno mu je da se njemu ide na izbore koliko imenjaku mu i unuku kod zubara.

Izbori 2024. godine kako je i po zakonu. Ostaviti prostor opoziciji da se pročisti, uz sasluženje VDT, da se prekomponuje i pripremi kako valja za izbore.

I Tamaru da pitaš isto bi rekla, mimo kamera. A pred kamerama zbunjeni izraz lica koji kao da pita gazdu – što ne činiš nešto, šta će biti s nama i našim, na račun državne kase, luksuznim životom.
A glas drhtav, kao da maloljetna mora saopštiti nervoznom i pripitom ocu da se zanijela i začela.

A on pokušavajući sebi da odagna nevesele misli na Lazoviće, Mićunoviće, Veljoviće, Obradoviće, Kotorane s obje bande Vrmca…, i naravno Mugošu, pokušava da je osokoli pozvajući „patriote“ da se zbiju u redove za odbarnu kriminala, rekoh li ja države.

Radosniji izraz lica je imao Sava na Zelengori.