Sa DPS-om ne može biti pregovora o organizaciji fer izbora; U DPS-u ne postoji reformsko “zdravo tkivo“

Trideset godina nekontrolisane i autokratske vlasti Đukanovićeve lažne stranke pokazale su i dokazale i domaćoj i međunarodnoj javnosti da je u pitanju bila vladavina lažne stranke, koja je uvijek bila samo produžena ruka organizovanog kriminala i ljudi koji su kompletan sistem vlasti premreželi endemskom korupcijom. Razorene institucije i privreda, svi teški oblici kriminala i korumpirani i metastazirani državni i politički sistem, nasleđe su te neodgovorne vlasti koju je oličavao Đukanović, njegova lažna stranka i sateliti.

U nedavnom intervjuu za “Pobjedu“ jedan od lidera DF-a Nebojša Medojević je kazao kako su u tom savezu „završili“ bilo kakvu saradnju sa SNP-om i Urom, dodajući da su “potrebni razgovori sa opozicijom za izlazak iz krize“. Ono što je u toj izjavi novina u odnosu na njegove prethodne stavove jeste da se njegov poziv nije odnosio samo na temu deblokade Ustavnog suda, gdje i jeste potreban razgovor „svih sa svima“, već i oko organizacije prvih fer i demokratskih izbora.

Razgovarati o organizaciji fer izbora sa onima koji su preko tri decenije prilježno uništavali demokratski izborni proces, koristeći sva moguća i nemoguća sredstva u klasičnom pljačkanju izborne volje građana, besmisleno je, ali i posebno opasno kada takva poruka dolazi od nekoga koje godinama prepoznat kao najdosledniji u radikalnom raskidu sa autokratskim i kriminalnim praksama palog režima, te nekog ko je nerijetko zahtijevao da se zabrani političko djelovanje DPS-a i ona sama kao stranka.

Primjećujemo da se po ko zna koji put, crnogorskoj javnosti kandiduje tema o tzv. zdravom tkivu DPS-a, o bilo kakvoj mogućnosti saradnje i razgovora, nekakvih aranžmana sa produženom rukom organizovanog kriminala i lažnom strankom Mila Đukanovića. Priča o navodnom „reformisanom DPS-u“, koji bi mogao imati koalicioni kapacitet i učestvovati u kombinatorikama oko formiranja vlasti na bilo kom nivou, nanovo se vadi iz naftalina. Takvu tezu o “reformisanom DPS-u“ forsirali su do sada uglavnom pojedini inostrani krugovi, kao i njihove plaćene ekspoziture u Crnoj Gori, ali se sada može čuti i od pojedinih političkih aktera.

Sama teza o mogućnosti postojanja „zdravog tkiva DPS-a“ je kontradiktorna i besmislena, što je dokazano nebrojeno puta do sada, a posebno u poslednje dvije godine od sloma te stranke na izborima 30. avgusta 2020. godine. Podsjećamo, po ko zna koji put, da poslije svega što su uradili sopstvenim građanima i državi, DPS funkcioneri za sve ovo vrijeme od promjene vlasti, ne osjećaju grižu savjesti a kamoli odgovornosti za počinjeno, nema nijedne ostavčice iz tih redova, naprotiv, proteklih mjeseci u svojim intervjuima i političkim akcijama svi do jednoga ponavljaju Đukanovićeve frazetine o “30 godina sačuvanog mira i ekonomskog prosperiteta“, bestidno pokušavajući da prekreče svoju mračnu prošlost.

Ponovno paktiranje bilo kog političkog aktera demokratskih snaga koje su iznijeli pobjedu na DPS-om i satelitima, kao daleke 1997. godine, značilo bi trenutnu političku smrt kako tih aktera, ali i pomenutog Pakta. Istina je, na kratko bi proces demokratizacije bio zakočen, ali ogromna većina građana i demokratska javnost nikako ne želi povratak u 1997. godinu, ne želi DPS kao bilo kakav faktor, a kamoli nekog od kog zavisi proces sveobuhvatnih reformi koji nas tek čeka. DPS je najmračnija prošlost, pa kada su ga građani već nokautirali i satjerali u ćošak, nova “mutacija“ i kolaboracija nema nikakvo opravdanje i predstavlja samo prepreku ka konačnom uvođenju Crne Gore u red demokratskih, civilizovanih država.