Vedrana Rudan: Hrvati su bića koja su se u svojoj istoriji uvijek najugodnije osjećala u moćnoj tuđoj guz*ci!

Piše: Vedrana Rudan

 

Voljela bih da negdje postoji knjižica, pedesetak stranica, mali smo narod, u kojoj bi pisalo tko su Hrvati. Za sve one koji žive u ovoj zemlji a ništa ne znaju o Hrvatima.

Hrvati su bića koja su se u svojoj povijesti uvijek najugodnije osjećala u moćnoj tuđoj guz*ci. Austrijskoj, talijanskoj, mađarskoj, njemačkoj, američkoj, a posebno u EU guzičetini.

Bar tako govore.

Iz jugoslavenske su izašli razarajući joj hemoroide i najzad postali “svoj na svome”.

Što su hrvati činili kad su krvave njuške izvukli iz jugoslavenske guzice?

Sjeća li se itko?

Da li nam je to problem?

RUDAN Rekla sam ocu moga unuka: “Idiote, sin ti ima sve trojke i dvojku iz matematike, a ti mu kupuješ mobitel“

Norac je i danas heroj iako je nevinoj ženi sprašio metak u glavu.

Dok je služio robiju uspio se vjenčati, dobiti djecu i izgraditi kuću.

Jučer sam na ekranu vidjela Antuna Vrdoljaka.

Čovjek za sva vremena urlao je na nekog sirotana ispunjen hrvatstvom toliko da su mu gotovo oči iskočile iz glave.

Antun Vrdoljak, mrzitelj svake kože koja nije bijela poput “kockice” na hrvatskoj zastavi, Vrdoljak koji je devedeset i prve HRT očistio od svega što je smrdilo na srpsko i sve krivomisleće hrvatsko još uvijek nam je heroj a ne zločinac.

Hrvati vjeruju u boga, a ne vide što im rade popovi lopovi, hrvati su lizali cipele Tuđmanu, Titovom generalu koji je po Hrvatskoj sadio vrbe ali je pazio da se njegovi unuci na njima ne zanjišu, hrvati se tresu pred svakim tko bi im mogao razbiti zube a pjena im navre iz bijesnih usta kad pred sobom nanjuše nemoćne.

Smrt pederima! Ajmo na referendum! Glasajmo ZA! Glasajmo ZA! Glasajmo ZA! Da kojim slučajem u Hrvatskoj žive samo pederi Amerikanci hrvati bi istim bolesnim žarom glasali PROTIV. Doduše, u tom slučaju referenduma ne bi bilo.

Možda, možda su hrvati poput ostalih ljudskih bića, Nijemaca, Mađara, Francuza… Možda samo opet živimo u vremenu kad fašizam guta zemlju po zemlju, čovjeka po čovjeka.

Možda nema genetskih zločinaca. Možda. Ipak, kad bacim oko na povijest svoga naroda koje se ogromna većina građana ove zemlje ne stidi poželim svojoj unuci poslati poruku.

Mala, tvoja nona NIJE HRVATICA. I time se ponosi.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Drugi pišu“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)