Rudan: Bez dlake na jeziku – Srbi i Hrvati, ima li dosadnije teme, ne očekujem u 2024. mnogo dobrog
Opet Srbi i Hrvati. Bože, ima li dosadnije teme…
Ovako, „na prvu“ o odnosima dvaju naroda, u predvečerje nove 2024. godine, za „Novosti“ govori spisateljica Vedrana Rudan, književna zvijezda i u rodnoj Hrvatskoj i u Srbiji. Ova tema, kako nam iskreno priznaje za nju, ali i njene sugrađane nije intrigantna, jer u Rijeci, gdje živi, „odavno je skinuta sa dnevnoga reda“:
– U Primorju i Istri Srbi su već sedamdeset godina, koliko ja pamtim, dobro došli i kao gosti i kao turisti. To pitanje je prikladnije postaviti nekome ko živi malo južnije. Južnjaci su uvijek bili strastveni. Sjećam se kako su Splićani 1980. plakali na fudbalskoj utakmici Hajduk – Zvezda, čuli su da je Tito umro. I mi na sjeveru smo čuli da je umro Stari, ali kod nas nije bilo ni plača ni leleka. Ni za vrijeme rata nismo bili strastveni. Heroji i zločinci živeli su i žive negdje drugdje.
Oštra na jeziku, pogotovo kada je riječ o politici i političarima, Vedrana Rudan ne štedi ni one koji su obelježili 2023. na ovim našim, trusnim područjima.
– Političare sa ovih prostora ne slušam i izgubila sam svaku nadu da ću dočekati dan kad ćemo ih strpati na dugogodišnju robiju i od njih oteti ono što su oni oteli od nas. Hiljade ljudi su poginule da bi se oni obogatili na našoj krvi. Ljudi gladuju, ljudi beže sa ovih prostora, tjeraju djecu u svijet da bi mogla da prežive.
Za godinu koja nam dolazi ne predviđa mnogo dobrog:
Nada u meni umire poslednja
NA pitanje što očekuje od Nove godine, Vedrana Rudan, kao iz topa odgrovara: – Mir, ipak mir. Znam da će svi oni koji ovo budu čitali misliti da ih zajeba..m. Ja, ipak, i njima i sebi želim mir. Nada da u ljudima ima razuma i u meni umire poslednja.
– Očekujmo glad, bolest, gubljenje posla, uvoz strane radne strane prema kojoj će se gospodari ponašati kao prema roblju, ukidanju svih mogućih ljudskih prava. U nekim boljim vremenima sa ovih se prostora bježalo na Zapad. Danas je za našu sirotinju Zapad gori od svega ovdje, od sr..a koje imaju kod kuće.
Kao i svi u Hrvatskoj i Vedrana Rudan je pratila je fenomen „Prija“. Priznaje nam da ne zna nijednu njenu pjesmu, za razliku od svoje unuke koja zna sve.
– Aleksandra Prijović je cura koja ima odličan glas i iza sebe zastrašujuću mašineriju. Lijepa je, mlada, talentovana. Drago mi je da mladi Hrvati i Hrvatice hrle na njene koncerte. Niko od njih ljude ne dijeli na Srbe i Hrvate. Dižu ruke u vazduh, pjevaju, plešu i smiju se. Na užas čistokrvnih Hrvata kojima ništa nije jasno. Njima još uvijek četnici sa krvavim nožem u ustima čuče na svakom hrvatskom uglu. Jadnici.
I jedna hrvatska pikanterija, poljubac šefa hrvatske diplomatije Gordana Grlića Radmana koji zarađuje milione od odvoza usmrćnih svinja od afričke kuge i njemačke koleginice Analene Berbok nije prošao bez komentara Rudanke.
– Ne razumem zašto je mokri poljubac koji je naš ministar spoljnih poslova utisnuo na lice svoje nemačke koleginice pobudio pažnju. Čovek koji je stručnjak za pokop hrvatskih, od kuge obolelih svinja, ne mora znati bonton. Na tom poslu koji mu je dala naša država mlati milione evra. Budimo srećni da svoju jezičinu nije uvalio predsedniku nemačke vlade, kancelaru Šolcu. Sigurna sam da rukom briše nos, znamo da ne zna da govori hrvatski. Umesto da smo srećni da je grobar svinja na svom svinjskom poslu u godinu dana zaradio više od dva miliona evra i na to platio porez, zamera mu se slinjenje od nekoliko sekundi.
Kolonu sećanja u Vukovaru i crne zastave sa ustaškim simbolima i pozdravima nije gledala. Kaže da joj „ne moramo verovati i da pojma nema šta se događalo u Vukovaru“. Skreće nam pažnju, međutim, da je na svoj koži osetila nešto drugo, baš, kako kaže, „i svi građani Hrvatske“:
Foto Tanjug
Ministri i krađe
– HRVATSKI ministri, uz jednu ministarku, ne traju kratko. Zapravo, u Hrvatskoj imaju dugi vek trajanja. Koliko oni mogu pokrasti u godinu ili dve teško da se može zamisliti – bez dlake na jeziku je Rudanova.
– To je skupoća nakon uvođenja evra. Mene nije usrećio evro, kuna još manje jer je smrdela na ustaštvo. Godinama nam prodaju priču kako smo se borili i izborili da bismo bili svoj na svome. Nemamo svoju valutu, službeni i neslužbeni jezik u Hrvatskoj je engleski, ako ga ne znaš ne možeš od Nepalca da zatražiš da ti proda hleb. Cene lete u nebo i u Rijeci. Srećom, Trst je naš.
A o dramatičnim događajima u svetu koji nisu tokom 2023. silazili sa naslovnih strana novina, Vedrana Rudan ima svoj stav.
– Pospani Bajden je nebitan, bitni su oni koji mu menjaju pelene. Pelene mu menjaju ljudi koji ubijaju širom sveta. Juče su u Ukrajini, danas u Gazi, sutra u našem gradu. Živimo u, nažalost, zanimljivim vremenima. Amerika, ma koliko se ćutalo o tome, silazi sa pozornice. Trenutno taj čin plaćaju hiljade i hiljade palestinske dece i njihovih majki. Svet ćuti i gleda kako Izrael pod patronatom Amerike briše Palestince sa lica zemlje. Kad sam ja bila mlada, mi smo se protiv rata u Vijetnamu i Amerike borili. Bili smo na ulici, mladi Ameri su bežali u Kanadu i Švedsku da ne bi odlazili u vojsku. Danas su Kanada i Švedska fašističke zemlje. Normalan čovek nema gde da pobegne. Žao mi je mladih koji više nikad neće znati šta je mir.
Foto Tanjug
A kada smo joj postavili jedno „žensko“ pitanje koje podjedanko boli i žene i muškarce, da li je i ove godine nastavljen trend da „hrabri“ muževi tuku svoje žene ili je statistika podbacila, odgovara:
– Postavljate muško pitanje. Hrvatski mužjaci ne mogu podbaciti. Hrvatska je bila i ostala zemlja prebijenih i umlaćenih žena.