RTCG je 10. novembra 2020. godine ušla u fazu bezakonja: O (ne)legitimnosti Statuta i Savjeta RTCG
Piše: Nikola Milovančev, autor je član Pravnog savjeta IN4S
Pred kraj svog mandata je stari saziv Skupštine Crne Gore, 27. jula 2020, usvojio novi „Zakon o nacionalnom javnom emiteru Radio i Televizija Crne Gore“. 4. avgusta minule godine je taj pravni akt objavljen u elektronskom izdanju Službenog lista Crne Gore a osmi dan poslije objavljivanja je stupio na snagu.
Zakon je predvidio da stari Savjet RTCG nastavi sa radom, ali uz jednu obavezu u 64. članu Zakona: „Statut RTCG uskladiće se sa ovim zakonom u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona“.
Zakonodavac je bio tolerantan prema Savjetu, dao mu je više vremena (stari zakon je predviđao kraći rok za usklađivanje statuta – 60 dana). Do 10. novembra je bilo dovoljno vremena ali članovi Savjeta (većina, vjerovatno ne svi) su ili bili nesposobni da svoj zadatak izvrše, ili su jednostavni bili šokirani izbornim rezultatom i nisu u tom periodu još došli sebi.
Tako je, od 10. novebmra 2020. dalje, RTCG ušla u fazu bezakonja: sa glavnim javnim medijem u državi koji posluje bez važećeg najvažnijeg akta – Statuta. Da li je samim tim i Savjet RTCG izgubio legitimitet daljeg rada – to neka prosudi javnost Crne Gore.
Kada su se konačno sabrali, članovima savjeta je 24. novembra ipak pošlo za rukom da usvoje novi Statut. Jači su oni valjda i od Skupštine, i od zakona – može im se!
Međutim, ovdje se štorija ne završava. Izgleda da članovi Savjeta kod donošenja tog nesrećnog statuta nisu bili sasvim treznih glava. Brojali su članove, brojali i nabrojali njih 49. Doduše, broj 19 nije do danas viđen…
I tako je poslije 16 dana, 10. decembra prošle godine, svjetlo dana ugledao novi pravni nakot – novi Statut RTCG, sa 48 članova, koji – gle čuda – ima i 19. član! Ko su mu kumovi ne znam, ali – šta je, tu je!
O sadržaju njegovom trošiti riječi – uzalud je. Preskočiću činjenicu, da srpskog jezika, najzastupljenijeg u narodu Crne Gore, nigdje nema.
Spomenuću samo, kao primjer nesuvislosti, 3. i 4. član. Na početku 3. člana kaže se da RTCG u svojim programima koristi crnogorski jezik, latinično i ćirilićno pismo, kao i znakovni jezik gluvih i nagluvih osoba. A u sljedećem stavu se napominje da programi manjinskih naroda (koji se u prvom stavu ni ne spominju), „mogu sadržavati titlovanje na crnogorskom jeziku“. Bukvalno razumijevanje tog člana je ovakvo: TV programi su na „crnogorskom jeziku“ a za pripadnike manjina se i titluju na taj jezik.
U 4. članu se, u drugom stavu, izriče zabrana „vjerske propagande“. Zanima me, kako članovi Savjeta misle da tretiraju vjerske emisije, koje su uobičajene u većini država Evropske Unije: da li je to „vjerska propaganda“ ili će postojati poseban cenzor, koji treba da određuje kriterij šta je „vjerska propaganda“ a šta ne.
Da ne gubimo vrijeme uzalud o stvarima, o kojima više nema smisla raspravljati, evo nekoliko pitanja i konstatacija:
-Skupština Crne Gore treba odmah da zauzme stav da li je novodonešeni Statut RTCG legitiman i da li je uopšte legitiman i Savjet RTCG, koji najviši akt RTCG nije donio u za to predviđenom zakonskom roku.
Ukoliko zauzme odrečan stav, moraju se donijeti privremene zakonske mjere i odrediti privremeni organ – nosilac funkcije Savjeta RTCG. Ova stvar je hitna i sa tom tačkom treba raširiti sljedeće zasjedanje Skupštine.
– po 65. članu prošle godine donešenog Zakona, u roku od pola godine od njegovog stupanja na snagu, predsjednik Skupštine mora pokrenuti postupak za izbor novih članova Savjeta RTCG. Vremena više nema…za četiri sedmice ističe i taj rok.
Ovoj otrovnoj tv odmah izvuci utikac iz struje. Zgrada je taman za zdravstvenu ustanovu. Televiziji je poteban manji prostor…Jeftinije je. Za program koji prizvode dovoljna je i stara zgrada ili neki dvosoban stan.