Piše: Predrag Petrović, politički analitičar
Izbori u Andrijevici su pokazali da politika ,,lako ćemo“ može da se vrati kao bumerang svima onima koji istu tako doživljavaju.
Rezultat DPS-a u Andrijevici od 35% govori da rastakanje tridesetoavgustovske većine, formiranje fantomskih lista od lokalnih ,,đilkoša“ i ,,kafandžija“ i neodlučna i nedovoljna borba protiv svih anomalija i nepočinstvima bivšeg režima može u jednom trenutku da stvori situaciju da političkom akrobatikom vrati DPS na vlast.
Odgovor na pitanje šta ide u prilog bivšem režimu je lak ali to kao da neki u političkom životu ne žele ili ne umiju da uoče.
DPS iz sjenke vodi i dalje Đukanović, Gvozdenović, Bošković sa ne malim resursima koje oni i njihovi finansijeri posjeduju, nebitno da li su u pritvoru ili na slobodi.
Primjera radi šta predstavlja par desetina hiljada eura Acu Mijajlovićua, jednom od suvlasnika kompanije Bemax, koji je naprasno pušten iz pritvora, da doprinese dobrom izbornom rezultatu u Andrijevici.
Tužilaštvo ne istražuje otkuda milionske kaucije Lazovićima, Veljoviću, Acu Mihailoviću, Medenici. Što je veća opasnost za slobodu i imovinu Lazovićima, Šarićima i ostale finansijerima bivšeg režima, to njihova spremnost da daju sve od sebe nema limite.
Zato DPS može da računa na njihovu izdašnu pomoć, da li u prekrajanju izborne volje ili na nekim vanrednim parlamentarnim izborima.
DPS je sačuvao u Sudstvu sve kadrove koje im je postavila Vesna Medenica. Zar najnovije ponovni izbor sutkinja Željke Jovović za predsjednicu Osnovnog suda u Podgorici, koja je prilikom izricanje prvostepene presude u lažnom državnom udaru igrala ,,šotu” sa Vesnom Medenicom, ne govori o stepenu zarobljenosti ove institucije.
U prilog jačanju DPS-a je i sve veći broj postavljenja DPS kadrova na važne funkcije, a oni potom u izbornim kampanjama se pokazuju kao izvanredni promoteri DPS politike.
Zarobljeno Sudstvo, samo djelimično oslobođeno Tužilaštvo, uticaj DPS kadrova na politiku Vlade, amnestiranje Mila Đukanovića, Predraga Boškovića, Predraga Ivanovića, Brana Gvozdenovića su veliki propusti koje su doprinijele sve tri Vlade od tridesetog avgusta, i zato imamo ovako trusno političko tlo.
Uz sve ovo DPS je zadržao u svojoj orbiti sve svoje satellite i na sve načine pokušava da ubaci Bošnjačku stranku u Vladu, kako bi istu iznutra kontrolisao i razarao.
Sada je vjerovatno mnogima postalo jasno zašto je najbolji i najiskusniji političar u Crnoj Gori Andrija Mandić postavio crvenu liniju povratku DPS-a na vlast.
Svi iz parlamentarne većine moraju dobro da obrate pažnju na ovu političku poruku, da shvate da povratak DPS-a nije nemoguć ako se nastavi igrati po njihovim notama.
Eventualni povratak DPS-a na vlast ne preporučuje žal građana za povratak organizovanog kriminala, međusobni rat i ubistva mladih ljudi po Crnoj Gori, bahatost i bogaćenje njihovih funkcionera, ni prosječna plata od 500 evra, kao ni najniža penzija od 143 evra.
Njih preporučuju njihovi finansijeri koji uspijevaju da djeluju na parlamentarnu većinu oportuno, usitnjavaju stranke parlamentarne većine sa svojim džokerima, primjer lokalnih izbora u Budvi Ii Andrijevici, a za način prekrajanja izborne volje već su imali pokaznu vježbu u Ulcinju, za očekivati je slično uskoro i na Cetinju.
Parlamentarna većina ima odgovor na jačanje DPS-a koji podrazumijeva promptno proširenje Vlade i jačanje ekonomskih reformi, povećanje plata i penzija.
Stabilna Vlada i održivo povećanje životnog standarda, uz ubrazanje reformi u Sudstvu i Tužilaštvu, osuđujuće presude za sve one koji su decenijama uništavali ekonomiju CG i oduzimanje nezakonito stečene imovine postavlja DPS i satellite na mjesto koje zaslužuju, a to je 10 do 15 % podrške u biračkom tijelu.