Represija se vratila kao bumerang: I pored svih Milovih hajki u Crnoj Gori preovladava srpski identitet!

0

Piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Poslije objavljivanja zvaničnih podataka Monstata o popisu stanovništva održanog krajem 2023. godine pojedini politički akteri, kao i neke NVO, pokušali su da relavitizuju činjenicu da se od 1945. godine do sada nikada više građana na popisu nije  izjasnilo kao Srbi, a bilo ih je od tada devet.

Posebno treba analizirati činjenicu da se na popisu 1991. godine 61,86% građana izjasnilo kao Crnogorci, a svega 9,34% kao Srbi, dok se 2023. godine 33% građana  izjasnilo da su Srbi a 41% kao Crnogorci.

U navedenom periodu, naročito od 1997. godine, režim Mila Đukanovića je vodio neviđenu hajku na Srbe u Crnoj Gori, vršen je politički, kulturni i etnički inžinjering, ali ishod je više nego jasan, u Crnoj Gori preovladava srpski identitet.

Činjenica da više građana govori srpskim jezikom nego što ima Crnogoraca je trend vraćanja na Njegoševsku Crnu Goru, proces koji je nezaustavljiv.

Uspio je bivši režim da zastupljenost Srba u državnim organima svede na 2%, da izbaci srpski jezik kao službeni i da ga u Ustavu 2007. godine izjednači sa hrvatskim jezikom kojim govori 0,35% građana.

Ranko Krivokapić je 13.jula 2004. godine ucijenio DPS i prostom većinom u Skupštini  izbacio trobojku iz Ustava, na isti dan kada je 1942. godine to uradio italijanski namjesnik i alaj barjak (današnju državnu zastavu) promovisao u državnu zastavu Nezavisne Crne Gore.

Predugačak je spisak nepravdi i diskriminacije koji je bivši režim vršio nad Srbima do tridesetog avgusta 2020. godine i zato ne čude ovih dana pokušaji pojedinih antisrpskih medija i političara da vrate DPS na vlast.

Prekjuče je zadovoljena Božja pravda, jer je sa mjesta predsjednika Skupštine Andrija Mandić uzdignute glave i na dostojanstven način saopštio crnogorskoj javnosti rezultate popisa.

Osjećalo se veliko zadovoljstvo u njegovom glasu ali i gorčina i žal za svima onima koji su proganjani, otpuštani sa posla, sudski progonjeni svih proteklih godina.

Njegova skromnost i iskrena želja za pomirenjem nijesu mu dozvolili da pomene ni najmanji dio onoga što je srpski narod prošao od nedemokratskog režima, a na čelu tog narod koji je pružao otpor bio je upravo on.

Zato je skoro trideset godina Andrija Mandić bio izložen najvećoj medijskoj satanizaciji, političkom i na kraju i sudskom progonu, ali je izdržao i zajedno sa narodom pobijedio.

Pobijedio je i tridesetoga avgusta, pobijedio je i na popisu, pobijedio je i veliki otpor da Srbe uvede u vlast, nema sumnje da će niz pobjeda biti nastavljen i u narednom periodu.

Pojedini Srbi su nekada skloni da napadaju i one najbolje među sobom, zato je Andrija Mandić ponekada trpio udarce i od nekih struktura iz srpskog korpusa, mantra ,,vječiti opozicionar“ i ,,Milov čovjek“ vješto plasiran iz ANB-a, često je usporavao put do pobjede.

Treba se sjetiti njegovih riječi prilikom stupanja na mjesto predsjednika Skupštine kada je na histerije iz opozicionih klupa i prozivki da je izdao i narod koji predstavlja mudro je odgovorio: ,,Do istog cilja može se stići različitim putevima“.

Gledajući sa distance od godinu dana tek sada se vidi njegova državnička odluka da se uđe u 44.Vladu, što su mnogi tada predstavili kao ogroman i štetan ustupak.

Da koalicija ZBCG nije prihvatila politički sporazum i manjinski podržala 44.Vladu od popisa ne bi bilo ništa, odnosno kao kompromisno rešenje bi se nametnuo  pripremljen scenaro DPS-a, i ostalih antisrpskih centara, da se isti organizuje bez izjašnjavanja o nacionalnoj pripadnosti i jeziku.

Naravno u svoj ovoj priči ne treba zaboraviti vjeru i istrajnost srpskog naroda u Crnoj Gori, njihovo poznavanje svoje istorije, podršku i povjerenje građana u SPC.

Spoj moralnih vertikala koji se nalaze na čelu SPC i političkih predstavnika Srba u Crnoj Gori su garant daljeg vraćanja Crne Gore sebi, svojoj istoriji i tradiciji.

Odgovor bivšem režimu građani su dali tridesetoga avgusta, potom na predsjedničkim i parlamentarnim izborima i u konačnom na popisu krajem prošle godine, odgovor simbolično pretočen u stihove iz Gorskog vijenca ,,Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga al’ zube polomi“.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.