Renesansa srpske Crne Gore

Piše: Aleksandar Đurđev, poslanik i predsjednik Srpske lige

Tri godine nakon veličanstvene pobjede koju je srpski narod u Crnoj Gori izvojevao na parlamentarnim izborima avgusta 2020. godine sve ukazuje na to da za njega konačno dolaze bolji dani.

Raduje i ohrabruje i zvanično obznanjena vijest da će sve srpske političke partije koje su prešle cenzus na nedavno održanim parlamentarnim izborima u nama susjednoj zemlji konačno biti dio izvršne vlasti. To je velika prilika da se konačno primijeni princip konsocijativnosti, odnosno da pripadnici srpskog naroda u Crnoj Gori, srazmjerno svojoj brojnosti, budu zastupljeni u institucijama vlasti. Vreme je, što bi se reklo, za zapošljavanje Srba „po dubini“ državnog sistema Crne Gore.

Naš narod, koji je u Crnoj Gori svoj na svome, zaslužuje mnogo više od mjesta predsjednika skupštine i nekih 40% mjesta u državnoj administraciji, ali se od nekud mora početi.

Neki resori biće posebno ključni, poput obrazovanja, kako bi se zaštitio srpski nacionalni identitet koji je svih ovih godina pod ozbiljnim udarom, ali i ministarstva unutrašnjih poslova, kako bi se Srbima garantovala puna bezbjednost, tj. agresivni montenegrinski šovinisti držali pod kontrolom.

Već dugo godina, a posebno od početka sada već čuvenih litija Srpske pravoslavne crkve i srpskog i ostalog vjerujućeg naroda u Crnoj Gori iz decembra 2019. godine, mnogi od nas ovdje u Srbiji, uključujući i Republiku Srpsku i naše cjelokupno rasijanje, pokušavamo da, koliko možemo i umijemo, doprinesemo očuvanju ideje o renesansi srpske Crne Gore i zaštiti punih prava i sloboda našeg tamošnjeg naroda.

Bile su to godine u kojima je bilo nimalo lako i bezopasno najprije se suprotstaviti tzv. Milogorcima iliti Dukljanima, koji su otvoreno i bez zadrške prijetili Srbima nacionalnim, duhovnim, pa čak i fizičkim uništenjem, jer se našem narodu u Crnoj Gori tih godina prijetilo protjerivanjem na traktora, uz aluzije na turobnu sudbinu koja je zadesila Srbe u Republici Srpskoj Krajini.

Zatim je, nimalo lakše i jednostavnije, djelovala borba protiv onih koji su srpske glasove i srpsku pobjedu nad Milom Đukanovićem htjeli da zloupotrebe kako bi, perfidno i beskrupulozno, nastavili sa crnogorčenjem Srba.

Nijedan od ovih scenarija, hvala Bogu, nije bio uspješan niti će to biti u buduće, posebno sada kada će srpski narod imati sve uslove da započne istinsku borbu za najprije svoj fizički, nacionalni i duhovni opstanak, a onda i za vraćanje Crne Gore tamo gdje joj je u istorijskom i svakom drugom smislu i mjesto – pod okrilje srpskog svijeta.

Slijedi dugo čekani popis stanovništva u Crnoj Gori.

Koliko će se istog izjasniti Srbima, teško je reći, ali će ih sigurno biti preko 30%, dok će onih koji pripadaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi i govore srpskim jezikom biti u iznadpolovičnom procentu.

U tom kontekstu, izdvojio bih jednu figurnu, snažnu i odvažnu, koja se u posljednjih nekoliko godina istakla u borbi za očuvanje srpstva u Crnoj Gori.

Ta figura, taj pastir je patrijarh srpski gospodin Porfirije, čovjek koji je, kako bi ustoličio novoizabranog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinju, te 2021. godine bio spreman da položi i svoj život, s obzirom da ga je tamo čekala bezbožna, bolje reći đavoimana horda rasrbljenih Montenegrina.

Nedavno izrečene riječi patrijarha Porfirija, tokom njegove kratke posjete Podgorici, danas odzvanjaju jače nego ikada.

Ponosno i dostojanstveno, ali i slobodno i odlučno ispoljavajte svoj srpski identitet, odnosno budite Srbi, govornici srpskog maternjeg jezika i pripadnici Srpske pravoslavne crkve – poručio je tom prilikom Srbima u Crnoj Gori patrijarh Porfirije, poručivši im zapravo da samo budu ono što jesu i ono što su im bili preci.

Nije bez razloga upravo patrijarh srpski poručio našem narodu u Crnoj Gori da bez ustezanja kaže svima ko je i šta je.

Jedina pansrpska institucija danas, dakle institucija koja djeluje na svim srpskim istorijskim teritorijama ,ma u kojoj državi se one danas nalazile, jeste upravo Srpska pravoslavna crkva.

Onaj ko je nju pokušao da u Crnoj Gori, onaj koga je ona proklela završio je na smetlištu istorije, a onaj koga ona blagosilja i ko njoj uzvraća istom mjerom, a to je vjerujući srpski narod Crne Gore, njemu pripada budućnost i Božja blagodat.