Razlika je golim okom vidljiva: Poltronstvo i podaništvo Crne Gore i suverenitet i samostalnost Srbije!

„Crna Gora je nezavisna i suverena država“, to stoji u prvom članu Ustava Crne Gore, a takođe je i rečenica koja često izlazi iz usta naših političara. Osim toga, Crna Gora je i „ekonomski tigar“. Izjave su jedno, a surova realnost je nešto sasvim drugo.

Kako je moguće da u nezavisnoj i suverenoj državi glasovi i zahtjevi njenih građana imaju manju težinu od zahtjeva diplomatskih predstavnika stranih država? Odgovor na ovo pitanje zna svako ko zna definicije riječi: nezavisnost i suverenost. Inače, u Ustavu Crne Gore, u članu 2, stoji sledeće:

Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo.

Građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika.

Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom.

 

Da li su ambasadori i atašei određenih ambasada nosioci suverenosti Crne Gore? Da li možda posjeduju crnogorsko državljanstvo, imaju li pravo glasa na izborima u Crnoj Gori? Ako su odgovori na sva ova pitanja odrični, ostaje nejasno zbog čega smo dopustili da određeni djelovi naše političke „elite“ permanentno pokazuju servilnost u odnosu prema raznoraznim ambasadorima, zamjenicima zamjenika, kafe kuvaricama i higijeničarkama stranih ambasada.

U normalnom svijetu, u nezavisnim i suverenim državama se zna hijerarhija. Predsjednik vlade, kao i predsjednik države su na vrhu političke hijerarhije. Oni nemaju nikakvu obavezu da podnose raport ambasadorima stranih država, a pogotovo da idu kod njih sa olovkom i notesom u ruci, da hvataju bilješke kako da vode svoj narod i državu. Isto važi i za mandatare.

Poruka iz američke ambasade u Podgorici, a koju su prenijeli mediji, da u buduću vladu Crne Gore mogu da uđu samo predstavnici partija koje podržavaju Ukrajinu u rusko-ukrajinskom sukobu, predstavlja novo grubo miješanje SAD u formiranje 44. crnogorske vlade.

Američka ambasadorka Džudi Rajzing Rajnke je i ranije pokazivala svoju „zabrinutost“ za Crnu Goru. U ranijem intervjuu za „Glas Amerike“, Rajnke je izjavila da koalicija „Za budućnost Crne Gore“ ne dijeli evropske vrijednosti i „ciljeve koje smo kao SAD jasno zacrtali. Mi ih ne doživljavamo kao partnere.“. U istom intervjuu se dotakla i teme tzv. „ruskog malignog uticaja“ na Crnu Goru, a kroz navodne dezinformacije koje se plasiraju crnogorskim građanima.

 

Njena ekselenicija očito ne shvata da Crnoj Gori nijesu potrebni njeni velikodušni savjeti, a ni odbrana od „ruskog malignog uticaja“. Posao ambasadora nije da se miješa u unutrašnja pitanja države domaćina, već da zastupa interese svoje države. Davanje saglasnosti (agremana) određenoj personi da obavlja funkciju ambasadora, ne znači i davanje odobrenja toj osobi da „kroji“ unutrašnju politiku države domaćina. Zamislite da ambasador Crne Gore u SAD počne da izdaje saopštenja i zove na raport predsjednika Sjedinjenih Država u prostorije ambasade. To bi bilo okarakterisano kao diplomatski skandal, a dovelo bi i do toga da naš ambasador bude proglašen nepoželjnom osobom, tj. bio bi persona non-grata.

Crna Gora, odnosno vlastodršci u njoj, izgleda da ne mogu da se odupru uticajima stranih ambasada, ili pak ne žele, dok recimo Srbija uspijeva da se vodi svojim interesima i slijedi politiku koja nije skrojena u stranim diplomatskim predstavništvima.

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, nije stalni gost stranih ambasada, a ambasadori u Srbiji znaju da ne mogu igrati nikakvu ulogu u formiranju vlade, niti u određivanju pravca kojim Srbija treba da se kreće.

Vučić je od Srbije napravio suverenu i nezavisnu državu, koja je, u ovim po Evropu teškim vremenima, ostala neutralna. Uprkos svim pritiscima, Srbija se nije pridružila sankcijama Ruskoj Federaciji. Država je suverena, kada može samostalno da vodi svoju unutrašnju i spoljnu politiku.

Umjesto da je i Crna Gora bar pokušala da se vodi svojim interesima i radi na jačanju svoje suverenosti i nezavisnosti, demokratije i borbe protiv kriminala, fokus je bio na izvršavanju svih naloga naših NATO partnera, pa i onih kojima gazimo sopstveni Ustav.

Dok god budemo dopuštali da nam osoblje stranih ambasada kadrira vladu, bićemo neka vrsta protektorata i ništa više.