„Da je Amfilohije bio živ ne bi dozvolio da Beograd diktira određana ponašanja, pogotovo u crkvi Crne Gore“, izjavio je danas bivši premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić.
Ova rečenica lažnog cuckog proroka (koja otkriva stvarni cilj njegovog postavljenja za premijera) proganjaće vječito Demokratsku partiju socijalista i njene satelite koji su krajem 2019. izglasali Zakon o slobodi vjerosipovijesti i koji im je poslužio kao zakonski paravan za uspostavljanje neke nove pravoslavne crkve u Crnoj Gori (na temeljima i infrastrukturi SPC-a) kojoj je konture mjesec dana na 8. partijskom kongresu DPS-a udario Milo Đukanović.
Nakon 30. avgusta 2020. godina, DPS je izgubio kompas, lucidnost i taktičnost koja ih je održavala na vlasti tri decenije. A možda i najveći dokaz DPS-ove kratkovidosti predstavljaju odluke, najprije da se obori Vlada Zdravka Krivokapića 4. februara 2022. godine u Skupštini Crne Gore i skoro tri mjeseca kasnije (28. aprila) da se manjinski podrži 43. Vlada na čelu sa Dritanom Abazovićem.
Kakav danak neiskustvu od prekaljenog političkog subjekta?
Oborili su Vladu čovjeka koji je danas, u omalovažavanju Srpske pravoslavne crkve, prevazišao njihovog pitomca Oskara Hutera, da bi podržali Vladu i premijera koji je 3. avgusta ove godine, u ime države Crne Gore, potpisao Temeljni ugovor sa SPC-om.
Za razliku od gorepomenutg poslanika DPS-a i prezimenjaka (čiji je duh danas nakratko zaposjeo Krivokapićev um) koji SPC oslovljavaju sa „Crkva Srbije“, „bivši vjerujući“ premijer joj oduzima bilo kakav srpski prizvuk i u današnjoj ispovjesti koristi termin „Crkva Crne Gore“. I upravo ova sramotna Zdravkova formulacija predstavlja najpribližniju reinkarnaciju Đukanovićeve bogohulne ideje sa kongresa DPS-a.
Eh, a sada da se hipotetički, u Zdravkovom stilu, zapitamo šta bi bilo kad bi bilo – da je Zdravko Krivokapić ostao premijer Crne Gore na današnji dan.
Da je prekrečeni „Rukoljub“ , kako su mu tepali simpatizeri DPS-a (čijeg se i treptaja plašio), i dalje premijer Crne Gore, Temeljni ugovor sa SPC-om ne bi bio potpisan. Takođe, Krivokapić bi težio, a u to više nema nikakvih dilema, da se Mitropolija crnogorsko-primorska izdvoji iz SPC-a i preimenuje u nekavu crkvu Crne Gore koja mu se vrzma po glavu uoči novogodišnjih i božićnjih praznika. Nema sumnje da bi u tom naumu naišao na svesrdnu podršku zapadnih partnera i carigradskog patrijarha Vartolomeja.
Dalje, rečenica da blaženopočivši mitropolit Amfilohije ne bi dozvolio miješanje Beograda u Crnoj Gori, samo potvrđuje da je Krivokapić, ne Ranko, već njegova „zdravija“ i prosijeda verzija, u stvari projektovao samog sebe kroz pokojnog mitropolita čije je povjerenje izdao dok je obnašao poziciju premijera.
Dakle, Zdravko Krivokapić bi glavom i bradom, kao što je to činio tokom svog premijerskog mandata, sprječavaoo svako uplitanje političkog i crkvenog Beograda u stvari koje se tiču direktno upravo tog istog Beograda, odnosno Srbije i SPC-a. On bi nastavio da vodi hibridni rat protiv srpskog državnog i crkvenog vrha na isti način kako je to DPS radio godinama, zbog čega je na kraju krajeva i razvlašćen. Krivokapićevi skandalozni izleti i potezi u Beogradu i dan danas se naširoko prepričavaju po kuloarima.
Vjerujemo da se DPS-ovi rigidni krugovi danas kaju kada vide kakvog su eksplicitnog ambasadora njihove ektremističke politike smijenili sa premijerske funkcije, a on im je svojom današnjom besprizornom rečenicom potvrdio da su u njemu imali uzdanicu i da su ga se olako odrekli. Za kajanje je sada prekasno za obje strane. DPS od političkog povlačenja Đukanovića prolazi kroz „čistilište“, njihovi mlađani poslanici već pokazuju znake amnezije prema partijskoj ružnoj ekstremističkoj (komitskoj) prošlosti. Sa druge strane, Zdravko Krivokapić služi kao dvorska luda u izbornoj noći u PES-ovom štabu, a njegov politički uticaj je bleđi od kreča koji je korišćen za premazivanje njegovog plačljivog lika u hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
I na kraju kada onako profesorski postavlja hipotetička pitanja, ne bi bilo zgoreg da postavi jedno tipa – da je mitrpolit Amfilohije živ, da li bi mi se javio na telefonu kada bi se na displeju ukazalo moje ime?
Odgovor na ovo pitanje može pronaći upravo u hramu Hristovog Vaskrsenja gdje počiva blaženopočivši mitropolit Amfilohije.
Tranja
Realno ne moze se ocekivati kd katunjanina da budu Srbi. Oni su svi crnogorci. Drugo Zdravko je bio bolji od Dritana. Sjetimo se da je bio 10 puta na premijernom satu i to kad su DPS I SDP biki 5x jaci nego sada. Borio se kao Lav. Dritan je potpisa TU. A zasto ne povuce inicijativu URE O ustavnosti toga Zakona. Taj Zakn ce 4 dps sudija lise one dvije zene, da oburdaju vrlo brzo. Samo se ceka momenat za to. Zdravko je mozda ogorcen ali bice dobar ka ambasador u Njemacku. Dovodi Lidl Zdravko ako zelis dobro ovom narodu. Sve drzave u EU imaju LIDL a CG nema a cijene u nebo. Jasno je da je URA u tihom dilu sa DPS samo se ceka prekompozocija. zZBCG I DEMKKRATE SU TAOCI PESA KOJI IMA 30% CLANSTVA IZ DPS. DPS IMA SUDOVE, CBCG, AMBASADE I DRI. OVDJE I DALJE DPS VODI KONCE I AKO SE OVAKO NASTAVI MECE BITI IZLAZNOST NI 40% A DPS IMA 70000 KOJI IH GLASAJU OD TOGA 60% SA VELIKOM KAPITALOM. NECE IMATI APOSLUTNU VECINU ALI MOGU IZBIKSOVAT DA IMAJU NEKU VLADU DJE CE IMATI RELATIVNU VECINU. TREBA NOVA PARTIJA O PRAVIMA SRBA KOJU CE CINITI MLADI I PAMETNI, NEKORUMPIRANI LJUDI I KOJI CE DOCI SVE SRBE SA DNA DA NE RADE ZA MINIMALAC. I da Zdravko njje DPS on da je ostao PES 1 BI BOLJE ZAZIVIO NE BI BILI KEBA I DAMJANOVIC KOJI SU DAVALI MANGATIMA DA DIZU CIJENE KOJE SE POJELE SVAKO POVECANJE. ALI SAD PONOVO SPAJKI DIZE PENZIJE A BICE PONOVO I OSTALO SAMO PRAVITE CISKE U ISNPEKCIJE, ZAKON O TRGOVINI REGULISE MARZU, DOVEDITE LIDL, ORMIRAJTE FISKALNI SAVJET KOJI CE DAT OBJEKTOVAN PRIKAZ STANJA FINANSIJA. A ovo za popove i crkvu to je nebitna stvar oni svi imaju dobre apanaze . Crkva mora sa stane u srbe iz CG a Mandic da provjeri da ovi popisivace opet ne mute oko procenta Srba rj smanjenja
Na svu srecu je uklonjen !.
Nepotpisivanjem i njegovim separatizmom ionako je zamalo izazvao gradjanski rat !.
Dobro je da se takvi na vreme onesposobe širenja te šovinisticke i lazne politike separatizma !.
Ovaj nepotpisan tekst govori o kukavičluku autora koji ne smije da se potpiše. Crkva Srbije nije pogrdan naziv već je to službeni naziv crkve u Vaseljenskoj Patrijaršiji, koja će kao i Makedoncima i Ukrajincima dati tomos za samostalnost Crnogorske Pravoslavne Crkve. Zdravko je sve u pravu, sve što je Amfilohije gradio, Joanikije je ukinuo, a to je naziv Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori i njen episkopski savjet, ukinuo je i titulu Egzarha pećkog trona, iako taj naziv i dalje stoji na nadgrobnoj ploči Amfilohija i njegovih prethodnika, Joanikije je to prepustio Porfiriju. Sve ono malo samostalnosti Mitropolije Cetinjske, Joanikije je ukinuo i otišao ispod skuta Porfirija.
samo to što je smijenio oca Gojka Perovića, govori sve o Joanikiju.
Ovu budalu je Joanikije prekrecio sa freske a Amfilohije je rekao fra Gojku :“dje ga nadje?“
Zašto dajete medijski prostor največem govnu u istoriji Crne gore? Sve oko njega i što je ostalo iza njega je za gađenje.
Nijesu svi Katunjani crnogorci, nije tačna Vaša tvrdnja. Katunjani su nekada bili pravi Srbi, malo nas je ostalo ali nas još ima. Ja mislim da su u Katunskoj nahiji nekada živjeli najčistiji Srbi.
Sramota me je i stid što su ovi nesretni Zdravko i Ranko Krivokapići i Slavko Perović iz Katunske nahije iz nekada dičnih i junačkih Cuca!
Ne moze cetinjanin koji je bio u dps toliko godina da predvodi slom dps te godine
Dobro Srbi konačno oči otvoriše. Još davno sam o Zdravku i mentoru tekst napisao. Podsjetiću :
RISTOVO OTKROVENJE (pred Vidovdan 2021.)
Na kapiji, duž pruge od ‘‘ničega prema ničemu‘‘, uzdignuta čela, čini mi se, čitavo stoljeće stajao je On – Đedo. Sam i napušten, uvijek namrgođen i s՚ kletvom u očima prekorevao je svoje stado. Sanjao je svijetlu zoru iz mrske mu bratske domovine. Pokušavao je više puta, ali uvjek mu je falila ona jaka riječ što gvozdena vrata otvara. Uvjek drugi, a nikada prvi. Bog mu dade hrabrost i vrline kosovskih junaka, al od sramote se rodu ne povjeri, jer niko ih u tuđini kletoj ne prozrije. On, iz krša staso, a nekakve mlakonje iz proste varoši mu presto preuzeše. Nešto je zafalilo što mu Bogo ne dade. To što bejaše u Boga i šejtan je imao i još se samo malo do nagrade lakše dolazilo. Utaban put kroz vjekove ostade od predaka mu zapisan. Ni Radov amanet ga od tog puta odvratiti ne mogaše. Ponekad se zapita dal’ je „Vijenac“ u školi dobro razumio. Konačno grešku je našao! Rano ga je pred pubertet isčitao, a služba mu žljezde ne otvori, pa se sada nema rašta ponovo na nj’ vrćat iz početka.
Na pošljetku Đedo ipak dobi bitku. Riječ više ne bi u Boga, već u Đeda. Svi se u nju kleše i pobjednici i poraženi. Poturi Cucu gordoga da se za rod Serbski moli umjesto njega i da im zadnju lekciju podijeli. Sin njegov vjerujući je otvarao usta puna molitve, svjestan da iz njega drugi govori i da odgovornost nije njegova, već u mentora, a opet, čak ni njega prostoga pastira taj pasiji rod razumio nije. Gdje god je svoje granice ukrug pogledao, neprijatelj je pobjednički ples „onamo – ‘namo“ zaigrao. Ali gordost nije za čovjeka, jer u tami isplivat ne može, a na sreću nije se oslonit, jer na zemlji njiovo je carstvo. Znaće Bogo da im nije ni dat izbor, jer zapis prađedovski već suđen bejaše. Tamni Vilajet se opet, ko u bajci otvorio. Šta god uradio neće na dobro izići. Od blata čizme ne vidješe, koje gaze na sve strane svijeta. Tu molitva više ne pomaže već ko nekad sablja u junaka. S’ Albionom tikve je sadio, da dinastiju iz krša povrati i da srpstvo „uveže“ za navjek. E moj Đedo, nije Albion ovdje da vama dvojici dinastiju vrati, već da nas do koske oglođe. Prek’ tarabe njiova je meta. Samo zlato za njega postoji, a na našu sujetu zaigra. Puno takvih on med nama nađe. Velika nas kurva dobro proučila, pa nam sudi kako joj se prohtje.
Možda je i Lazo pogriješio kada je carstvo nebjesko samo za sebe uzeo. Ne bi mogla dva Srbina ni u raju zajedno. Zato ih je oba unaprijed izgnao. A najposlije, kako vele, u dženetu može biti više duša na mekom divanu. E, tu će se onda i za njih još mjesta pronaći. To Gordi pomisli i „Srebren…„ nož u srce bratu ka’ šegu poturi. Krike ne ču, jer novi sultan zavjesom svoj čador preklopi. Carstvo Balkansko se najposle moralo izdjelit, na njiovo da ostanu tamo, a na naše da djelimo s njima. Što pjesnik reče: ’’Dolje više ne možemo, a gore nam ne može biti.’’
Konačno bi, da se sveto trojstvo na zemlji ostvari: Đedo, Lažac i Sveti Narod. Razumješe to vrzino kolo Srbi na pošljetku da nije Đedo pobijedio, već njiova muka, ali nazad ne mogaše, pa Đeda iz inata svecem oglasiše, da se vjekovima stid s’ roda nikad ne sapere. Srbine, na vrijeme zažmuri, ipak novo jutro svanuće, novi dan u tisuću boja…
Ko razumije od Boga mu je poslato
M.I.
Teks je prilično dobra analiza Zdravkovog (ne)djela. Međutim ono što je netačno, u tekstu, je to da je Zdravko projektovao sebe u Amfilohija, pa mu je, kao, zbog toga netačna procjena šta bi ovaj radio. Obrnuto je. Amfilohije je projektovao sebe u Zdravka, a ovaj je usvojio ponuđenu mu projekciju i djeluje po njenim smjernicama. Zdravko je pokušao da na političkom planu ovaploćuje Amfilohijevo djelovanje prema crkvi. Ako znamo da je Amfilohije, kao samozvanac, dodijelio sebi titulu arhiepiskopa, koje danas nema, da je bez potrebne odluke S.A. Sabora SPC formirao episkopski savjet crkve u CG, da je predlagao pregovaranje sa DPS-ovom vladom u julu i avgustu 2020-te, pred same izbore, čime bi se DPS-u namicali glasovi, i da je bilo mnogo sličnih ,,slučajnosti“ onda nije sporno da je Zdravko tačno procijenio čime bi se Amfilohije bavio. Takođe je jasno da je Zdravko najverniji Amfilohijev đak i to je jedan od bitnih razloga zašto je Zdravkova politika takva kakva jeste.