Raković za BORBU: Obnova Njegoševe kapele je kako zavjetna tako i civilizacijska misija koja će pomoći i crnogorskim separatistima da izađu iz kulturološke inferiornosti
Obnova Njegoševe kapele je kako zavjetna tako i civilizacijska misija koja će dugoročno pomoći i crnogorskim separatistima da izađu iz kulturološke inferiornosti kada shvate dobrobiti njene obnove, kazao je istoričar Aleksandar Raković u izjavi za Borbu.
On je povodom Dana Njegoševog rođenja, od ove godine državnog praznika u Crnoj Gori, kazao da ćemo se odužiti Njegošu samo kada vratimo njegovu kapelu na Lovćenu.
„Sve dok je ne vratimo, mi smo u procesu da taj dug odužimo. A to ćemo odužiti samo povratkom kapele. To treba biti jasan cilj. Postoji prostor na kome može kapela da se obnovi i taj proces ne bi trebalo usporavati“, kazao je Raković za naš portal.
Raković podvlači da kapela treba da bude na onom mjestu sa kog je Njegoš htio da vidi sve srpske zemlje.
„To je bio njegov zavjet. To je dug svih Srba, ne samo onih u Crnoj Gori, već i Srba iz Srbije i Republike Srpske. Ne treba imati nikakvu bojazan od crnogorskih separatista jer nemaju od koga da prime energiju da se usprotive tome. Oni su posle ovih teških udaraca koji su primili prethode dvije godine u fazi melanholije i apatije. Oni kad upadnu u tu fazu ne mogu tako brzo da se oporave, a nemaju od koga ni da dobiju energiju. Nijedan susjedni narod ne želi da ima ikakvu posebnu komunikaciju sa njima. S tim u vezi, nema potrebe kasniti sa obnovom kapele. Što prije završimo taj posao, tim prije se možemo baviti drugim temama koje su važne“, kazao je on i dodao da je njegov stav da Srbija, Republika Srpska i Crna Gora trebaju živjeti u jednoj srpskoj državi.
Na pitanje Borbe je li proglašenje 13. novembra, Dana Njegoševog rođenja za državni praznik korak ka obnovi kapele, Raković je mišljenja da jeste ali i da je potrebno analizirati zvanične stavove drutšveno političkih aktera po ovom pitanju.
„Taj proces postoji već neko vrijeme, mitropolit Amfilohije je na tome dugo insistirao, ali sada su se stvorile prilike da se ide ka tome. Sad je vrijeme da čujemo šta svi imaju da kažu o tome. Za stav Demokratskog fronta znamo, kao i za stav Mitropolije crnogorsko-primorske odnosno Srpske pravoslavne crkve, ali da vidimo šta o tome misle Demokrate i šta misli pokret Evropa sad. Oni važe za faktore koji bi trebali da su vezani za Srpsku pravoslavnu crkvu. Pitanje je jesu li oni spremni da se uključe u zaključenje tog proces obnove Njegoševe kapele“, kazao je Raković.
Ne treba, podvlači Raković za Borbu, čekati, i potrebno je obnoviti kapelu, ma u kom obliku, bilo da je po Njegoševom modelu, ili po temeljima kapelice koju je u Njegoševu čast obnovio kralj Aleksandar Karađorđević. To je, kaže on, stvar struke, ali se nada da je ovaj praznik uvertira u to.
Odgovarajući na naše pitanje kako komentariše činjenicu da je i Demokratska partija socijalista, koja je nasljednica Komunističke partije Jugoslavije – partije koja je i realizovala rušenje Njegoševe kapele, glasala da Dan Njegoševog rođenja bude državni praznik i da li to predstavlja korak unaprijed po ovu partiju, Raković tvrdi da ne misli da postoji ikakav pomak po njih, a da je ovo glasanje za njih bilo iznuđeno rješenje.
„Da su oni tog dana glasali protiv tog praznika, to bi preopteretilo njihovo biračko tijelo koje bi počelo da glasa za druge stranke, kao što i vidimo da već sad prelaze i glasaju za Demokrate i Evropu sad. Njegoš je bio i mitropolit crnogorski i srpski ideolog istovremeno a DPS je partija koja je napala na srpsku Njegoševu ideologiju. Tragičan je bio njihov napad na Njegoša, ali i na Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori, kao i na Srpstvo u cjelini. Oni nisu imali izbora po ovom pitanju. Morali su da glasaju. Pritom, sami su učestvovali u progonu Njegoša iz javne sfere a danas su dovedeni pred svršen čin“, kazao je Raković.
Ipak, istoričar je mišljenja da DPS neće promijeniti svoj stav po pitanju kapele i da će se boriti za stav da kapele nema.
„Njeno rušenje je urađeno sa namjerom da se samopouzdanje Srbima u Crnoj Gori sruši, odnosno, kako je Ivan Meštrović govorio, a njegov sin Mate prenio, rušenje kapele i podizanje mauzoleja trebalo je da doprinese samobitnosti Crnogoraca. To je njihovo hrvatsko tumačenje, ja samo to prenosim. Pošto je DPS preuzeo hrvatsku retoriku u odnosu prema srpskom pitanju, oni neće podržati odluku o obnovi kapele. Sad, nakon što su ušli u vrijeme apatije i melanholije, oni ništa ipak ne mogu da naprave da to spriječe, osim nekog terorističkog čina, ali postoji država koja to može spriječiti“, kazao je Raković.
Istoričar za Borbu podvlači da vrijeme radi za Srbe i da je Srpstvo u procesu potpune obnove, a biće obnovljeno kada se Njegoševa kapela podgine.
„To je znak da je Srpstvo pobijedilo i da treba vraćati stvari na staro. Moramo biti svjesni da smo jedini narod koji je uspio da vrati stari identitet onima gdje je izvršen etnički inžinjering. To nije uspjelo Njemcima u Austriji, niti Rusima u Ukrajini, a nama Srbima u Crnoj Gori je to pošlo za rukom. Trebamo biti ponosni na to i da to ističemo jer smo pokazali da smo jaka i zrela nacija koja se ne predaje“, zaključio je Raković svoju izjavu za Borbu.
Potonja zelja Vladike i vladara crnogorskog Njegosa, je bila da ga sahrane na vrh Lovćena u kapeli koju je za sebe namjenio.
Skrnavljenje te kapele i igradnja nekakvog mauzoleja je gazenje potonje Njegoseve rijeci.
Mauzoleji su podizani za boljsevike, a Njegos na srecu, to nikad nije bio. Zato ce istorijska pravda biti zadovoljena kad se opet ispostuje Njegoseva volja i zavjet, a eto dosta brda po CG pa neka tamo premjeste Mestrovicev mauzolej