Ni Glavni grad ni Vlada na adekvatan način ne pomažu poljoprivrednim proizvodjačima, ali ne zbog manjka novca u budžetu, već isključivo zbog neznanja i nezainteresovanosti, poručio je kandidat za odbornika liste ,,Za bolju Podgoricu-Jakov Milatović” i direktor AD Plodovi Crne Gore Nikola Radulović
“Zbog nezainteresovanosti bivše gradonačelnice i PES-a kao političke organizacije, hladnjača kapaciteta dvije hiljade tona u Matagužima je prazna. Poljoprivredni proizvodjači su nezadovoljni, a ideje za njenu valorizaciju propale zbog nedovoljne podrške. Moja posljednja ideja vezana za hladnjaču je bila da je ustupimo poljoprivrednim proizvodjačima da čuvaju svoje proizvode od kvarenja ljeti, a da troškove struje i održavanja podijele opština Podgorica, Tuzi, Zeta i Vlada. Ovi troškovi održavanja, ako bi se podijelili, bili bi zanemarljivo mali. Povodom ovog sastanka, nas je jedino ispoštovala opština Zeta, i sa njima smo obavili konstruktivan sastanak, ali ipak nijesmo došli do dogovora zbog odsustva dogovora sa ostalim stranama”, naveo je Radulović u saopštenju za medije.
Njegova druga ideja, kako je naveo, bila je da cijelu hladnjaču razmontiraju, jer je, kaže, “montažnog tipa, i da je preselimo u Podgoricu na prostor pored Kamionske pijace”.
“To je naišlo na veliki otpor, naročito predstavnika Vlade jer su smatrali da je to beznačajna ideja. Za realizaciju iste, potrebno bi nam bilo, po procjeni nekoliko firmi koje su dolazile, do 200 000 eura, što za Vladu i Glavni grad ne bi trebalo biti mnogo, tim prije što bi se ta investicija brzo isplatila, a tezge sa kamionske pijace riješile problem čuvanja svojih dobara kod nas u hladnjači. Produžavanje ugovora “Tržnicama i pijacama” mene je, kao direktora preduzeća Plodovi, sputalo da bilo šta uradim povodom preuzimanja pijace”, dodao je Radulović.
Ovo je, kaže, i jedan od razloga zašto je napustio PES.
“Preduzeće Plodovi posjeduje imovinu od preko deset miliona eura, ali je ipak to zanemareno, te ja nijesam pozvan ni na jedan kolegijum sa gradonačelnicom gdje bi zajednički donijeli odluku kako najbolje da se iskoristi ta imovina. Izuzetak se desio kada je preduzeće bilo pred samim bankrotom. Jednom je odbijena i moja inicijativa da se na Skupštini Glavnog grada raspravlja o finansijskom izvještaju ovog preduzeća. Da stvar bude gora, s obzirom da Vlada Crne Gore ima 26% udjela u vlasništvu Plodova, za očekivati je bilo da će se i oni više uključiti sa nekom razvojnom idejom ili inicijativom, na čemu sam ja uporno insistirao, tim prije što je PES i imao mjesto u odboru direktora Plodova”, istakao je Radulović.
Preduzeće Plodovi, prema njegovim riječima, trenutno ima prihode tek tolike da redovno izmiruje plate i druge obaveze, kako kaže, “nemamo mogućnost kreditnog zaduženja, niti pozajmljivanja novca od akcionara”.
“S druge strane, prije desetak dana nam je stiglo pismo od predstavnika Vlade sa upitom zašto ne pokrećemo otkup viška poljoprivrednih proizvoda na tržištu Crne Gore, i ako ja, kao izvršni direktor, ,, ne želim” da pokrenem otkup, da treba da podnesem ostavku i da odbor izabere nekog drugog ko će se baviti otkupom”, dodao je on.
Mišljenja je, kaže, da ovo samo govori o bleferskom odnosu Vlade prema Plodovima.
“Ni Glavni grad ni Vlada na adekvatan način ne pomažu poljoprivrednim proizvodjačima, ali ne zbog manjka novca u budžetu, već isključivo zbog neznanja i nezainteresovanosti. U prilog njihovom neznanju i nezainteresovanosti ću navesti primjer koji se tiče poljoprivrede. Trenutno je u Crnoj Gori, ali i regionu, prisutna bolest stoke “Q groznica”, što je vanredna okolnost jer je bolest je unešena u Crnu Goru, a nadležno ministarstvo nema mjere da pomogne proizvodjačima”, naglasio je Radulović.
Drugi primjer, prema njegovim riječima, je taj da je uvoz veći nego proizvodnja iako “možemo da proizvedemo dovoljno hrane za naše potrebe i da na taj način smanjimo uvoz”.
“Prije deset godina gradska firma Trznice i pijace je imala program pomoći proizvodjačima omogućujući besplatna prodajna mjesta, što je bila dobra zamisao, ali to je već odavno ukinuto jer Grad nije umio da se sa time nosi, a bojim se da je to umijeće sada još manje. Zašto nijesu domaći proizvodjači brendirani? Zašto se na svakoj pijaci u Podgorici ne odvoje proizvodjači i trgovci, pa da se tu napravi neka razlika?Zasto preduzeća nijesu više digitalizovana? Sve su to pitanja bez odgovora. Siguran sam da poljoprivredne proizvodjače možemo bolje uvažiti i poboljšati realizaciju njihovih, to jest naših, domaćih proizvoda”, zaključio je.