Radulović najavljuje bolje odnose sa Srbijom, a neće da poništi Milovu odluku o protjerivanju srpskog ambasadora

Novi ministar spoljnih poslova Crne Gore Đorđe Radulović je za prvu posjetu svog mandata izabrao Njemačku. Uoči susreta s njemačkim kolegom Haikom Masom dao je ekskluzivni intervju za DW.

DW: Gospodine Raduloviću, zbog čega ste kao prvu zemlju koju ćete posjetiti u svojstvu ministra spoljnih poslova izabrali baš Njemačku?

Đorđe Radulović: Mislim da postoje mnogi razlozi zbog kojih bi Njemačka trebalo za svakog novog ministra spoljnih poslova neke zemlje zapadnog Balkana da bude zemlja koju prvu posjećuje. To je zemlja koja snažno podupire procese proširenja Evropske unije. Kod svakog talasa proširenja do sada, Njemačka je odigrala ulogu promotera novih članica. Zato, uprkos pandemiji, nisam razmišljao ni trenutka kada sam dobio poziv njemačkog ministra spoljnih poslova Haika Masa.

Posjetom Njemačkoj mislim da šaljem i jasan signal u kojem smjeru želimo da ide naša zemlja, a to je naravno punopravno članstvo u Evropskoj uniji. Ovo je i prilika da se zahvalimo Njemačkoj na podršci koju nam pruža na putu u Evropsku uniju, ali i na podršci novoj crnogorskoj vladi u njenom nastojanju sprovođenja reformi.

No moram da napomenem da je moj plan u dogledno vrijeme, s obzirom na to da su naš glavni spoljnopolitički cilj evropske integracije, da posjetim i druge ključne zemlje Evropske unije.

Da li tokom razgovora s ministrom Masom očekujete neka neugodna pitanja koje se tiču najnovijeg razvoja događaja u Crnoj Gori?

Vjerujem da se nalazimo u sred procesa koji nije baš svakidašnji. Crna Gora je nakon trideset godina promijenila vlast, možda bi se moglo reći i nakon 70 godina. Ova vlada je na vlasti tek nekih četiri-pet nedjelja i mislim da smo za ovo kratko vrijeme uradili mnogo. Ako smo i mogli da uradimo nešto bolje i drugačije, ova vlada ima demokratskih kapaciteta da sasluša sve one koji žele da doprinesu poboljšanju. A ministar Mas, kao predstavnik zemlje prijatelja i partnera, pa mogu reći i uzora, više je nego pozvan da uputi sve sugestije i kritike na tom planu.

Mislite li da će neslaganje nove crnogorske vlade i predsjednika Mila Đukanovića dugoročno da koči rad vlade i da uzrokuje nestabilnost u zemlji?

Nakon događaja iz februara prošle godine postalo je jasno da predsjednik Đukanović neće pomoći tranziciji vlasti i još uvijek na svakom koraku pokušava da je opstruira. Ali nova crnogorska vlada ne podržava taktiku ukopavanja u rovove i beskrajne igre moći. Zato su predsjednik i potpredsjednik vlade, Krivokapić i Abazović, kao i predsjednik parlamenta Bečić, uputili predsjedniku poziv za otvorene razgovore o kohabitaciji. Ne iz slabosti, nego zato što se osjećaju odgovornim za svoju zemlju.

Ja se nadam da će predsjednik Đukanović odustati od bilo kakvih planova daljeg opstruiranja rada vlade, što bi moglo da dovede do protesta i eventualno destabilizacije.

Utiče li ta dinamika na unutrašnjepolitičkom planu i na odnose sa susedima, posebno sa Srbijom?

Mi imamo „doktrinu nultog problema“ sa svim susjedima u regionu koji, kao region, možda i nije najzahvalniji za promovisanje takve doktrine. Crna Gora, iako nije snažna ekonomski ili vojno, ipak svojim primjerom želi da utiče na odnose u regionu. To se odnosi i na Srbiju s kojom želimo da imamo najbolje odnose zasnovane na principu dvije nezavisne zemlje, međusobnom poštovanju i zasnovane na principu nemiješanja u unutrašnje stvari. I što je možda još važnije, da imamo odnose zasnovane na nivou sistema, dakle da bez obzira na to ko je na vlasti, čak i ako se vladajući ne slažu po svim pitanjima, budu bliske i sarađuju.

I u tom smislu bih htio da kažem da nova vlada u potpunosti želi da resetuje odnose sa Srbijom i da krene ispočetka. I ja sam zato već na samom početku uputio poziv ministru spoljnih poslova Srbije Nikoli Selakoviću da dođe u Podgoricu, a isto je i premijer Krivokapić učinio pozvavši srpsku premijerku Anu Brnabić da dođe u Crnu Goru krajem ovog mjeseca. Mislim da su to neki znaci prijateljstva koje Crna Gora kao dobar susjed pruža prema Srbiji.

Ovom prilikom najavljujem i da nam u posjetu za nedjelju dana dolazi makedonski ministar spoljnih poslova Bujar Osmani.

Kao glavni cilj navodite punopravno članstvo u Evropskoj uniji. No EU je trenutno daleko od novog proširenja. Sve se češće zemljama zapadnog Balkana nude alternative punopravnom članstvu, poput ulaska u Evropski ekonomski prostor (EEU). Dakle ekonomsko članstvo bez političke participacije. Kako Crna Gora gleda na takva glasna razmišljanja?

Za nas je Evropska unija mnogo više od ekonomije, mnogo više od visokih plata i trgovine. Za nas je Evropska unija ideja. A ideju ne možete da diskreditujete novcem. Vera u tu ideju u Crnoj Gori je velika i mislim da će još dodatno rasti. Mi ne odbijamo ništa a priori, ali ekonomski prostor je za nas nešto što mi već imamo kroz mnoge bilateralne ugovore. Nekakvo vječno čekanje moglo bi da umanji vjeru u tu evropsku ideju kod naših građana.

Članstvo u Evropskoj uniji podrazumijeva i rješavanje temeljnih problema u zemljama na zapadnom Balkanu koje teže punopravnom članstvu. Gdje, po Vama, leže glavni problemi u tom dijelu Evrope?

Mi naše međusobne probleme moramo da rješavamo i bez pritiska Evropske unije i to stalnim dijalogom. Kada govorimo o konkretnim državama, mislim da bismo u nastupajućem periodu trebalo da se fokusiramo na Bosnu i Hercegovinu. Svi mi u regionu trebalo bi da pomognemo Bosni i Hercegovini da postane što funkcionalnija i da uhvati korak s drugim državama kada je riječ o evrointegraciji. Za to je potreban regionalni pristup, ali i prisustvo Evropske unije.

Smatrate li da bi trebalo zadržati instituciju Kancelarije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu?

Postoje jasna pravila o tome kada bi ta institucija trebalo da prestane sa radom. Kada Bosna i Hercegovina ispuni te kriterijume i postane funkcionalna država u punom smislu tog pojma, onda bi trebalo i da dođe do kraja tog mandata. Ali u ovom trenutku to još uvijek nije slučaj.