Providni plan Evrope sad: Hoće da privole URU da glasa za Vladu i da Bečić preuzme Skupštinu, a da je poslije toga zajedno sa DPS-om izbace iz Vlade!

Piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Izjava Zoran Lazovića da Dritan Abazović minira dogovor oko sastavljanja 44. Vlade je njegova nesmotrenost, izazvana nervozom što proces formiranja Vlade, kojim on koordinira, je upao u probleme.

Zoran  Lazović ne spinuje javnost izjavom da on sastavlja Vladu, i time dodatno ne ruši politički ambijent i povjerenje između političkih subjekata od 30. avgusta, kako to žele da prikažu neki pobjednici od tridesetog avgusta, već je on na tom zadatku već od samoga početka.

Sastav Vlade koja sada figurira isključuje većinu stranaka iz tridesetoavgustovske većine (ZBCG i Uru), jer je Zoran Lazović uspio da spoji ubjedljivo manji dio tridesetoavgustvske većine sa poraženim snagama i pokušava da ih dovede na pijedestal i staviti Đukanoviću na politički Bemax-meni.

Nesporno je da Zoran Lazović ima probleme u sastavljanju Vlade jer nekadašnje iskusne igrače kao što su bili Tarzan Milošević, Duško Marković, Peđa Bošković sada je zamijenio sa mlađanim i neiskusnim Milovićem, Krvavcem, Čarapićem …

Oni jesu željni fotelja i funkcija ali njihovo političko iskustvo je slabašno i nejako. Tako Andrej Milović poslije par dobijenih zadataka i  instrukcija od bivšeg visokopozicioniranog službenika ANB-a Duška Golubovića se toliko razotkrio da mu je naređeno da se jedno vrijeme ne oglašava u javnost, slično je i sa Bemax operativcem Vasilijem Čarapićem, kao i Brankom Krvavcem, koga je DPS dao na revers PES-u.

Zato je poslednjih dana velika nervoza kod Zorana Lazovića jer mu povjereni zadatak, u jednom trenutku skoro završen, sada polako klizi u neuspjeh.

Kako se ne može sastaviti skupštinska većina i Vlada, a vrijeme neumitno teče, sada se pribjegava postavljanje zamke za URU i eventualno ZBCG.

Pokušava se URA  pridobiti za dobijanje većine za predsjednika Skupštine i za sastav Vlade, a onda, par mjeseci kasnije, na mig DPS-a, izbaciti istu interpelacijom njihovih ministara.

U takvoj situaciji URA  bi bila nemoćna, a kasnije pokretanje nepovjerenja 44.Vladi bi bilo neuspješno jer DPS sa satelitima ne bi glasao protiv svoje Vlade, i tako sve do 2027. godine.

Demokrate bi imale izgovor da predsjednik Skupštine nije izabran glasovima DPS-a i satelita, a što se tiče Vlade oni bi se pravdali da su tu nemoćni.

Vjerovatno bi postupili po scenariju Bošnjačke stranke, koja je glasala za pad 43.Vlade, a njen predsjednik Ervin Ibrahimović, i ako ne dolazi na sjednice Vlade više od godinu dana, ne podnosi ostavku već svoje kadrove svakodnevno postavlja i po dubini i po širini. Tako bi Aleksa Bečić postao novi Ervin Ibrahimović.

Ovako pouzdan partner, kao što je Ervin Ibrahimović, ne smeta ni Milojku Spajiću ni Aleksi Bečiću, jer se oni zapravo i ne pitaju oko kadrovskih pitanja u budućoj Vladi koju Milo Đukanović sastavlja preko Zorana Lazovića, koji to od javnosti više i ne krije.

Iskusni političari kao što su Andrija Mandić i Dritan Abazović ne smiju biti prevareni da daju podršku konceptu koji im se priprema da bude ponuđen u zadnjem trenutku od strane PES-a i Demokrata, kada iscrpe sve moguće kombinacije da dođu do 44.Vlade bez ZBCG i URE, a što je svakim danom sve izvjesnije.

Poslije svega viđenog poslije 11. juna jedina politički poštena odluka je da Jakov Milatović raspusti Skupštinu Crne Gore i raspiše prijevremene izbore, a Lazović, Spajić i Bečić neka pokušaju da 31. novembra, na dan koji je ustanovio Ervin Ibrahimović, izaberu Bemax Vladu.