Prostakluk

Piše: Andrija Babović, funkcioner Nove srpske demokratije

Odakle toliko negativnog u ljudima, ta potreba da nekog na prostački način izvrijeđamo ne birajući riječi već se truditi da budu što prostije, ne u smislu složenosti…?

Svakodnevno se negativno iznenadim, i nikada mi to neće postati normalna pojava, kada pročitam neke komentare/statuse, i vidim šta su ljudi sve u stanju napisati. Demokratski jeste da se sa nekim ne slažeš u stavovima, a i sasvim legitimno i normalno. Ali kakvi su načini kojima se pokazuje različitost u stavovima? Vrijeđanjem godina, najgorim seksualnim insinuacijama, najodvratnijim psovkama kojih bi se i kočijaš zastidio?! Onda se prelazi i na fizički izgled, urođene mane pa čak i na veličanje bolesti koju komentarisana ličnost ima ili koju mu komentator žarko želi. Propasti naše…

Kako smo došli do ovoga? Bojim se da problem nisu samo rupe u obrazovanju, siromaštvo duha ili samo nakaradni maniri pojedinaca. Bojim se da to postaje osobina i životni poziv. Da smo na granici izlječivosti. Moramo svi doprinijeti tome da se ova pošast zaustavi. Prvobitno iz sopstvenih domova pa onda dalje. Mora da se uvede cenzura kao sredstvo borbe protiv prostakluka. Podići i nivo kazni i sankcija za prestupnike i neselektivno ih kažnjavati.

Možemo i imamo obavezu ovo društvo učiniti boljim. Neka nam potomci budu mnogo bolji od nas!!!