PROMJENA SHVATANJA POLITIKE

Piše: SIBIN

„Jedinstvo mase artikuliše se kroz zahtjev“, objašnjava Ernesto Laklau. Zahtjev bi trebao biti realan, što će reći opravdan, jer do promjene se ne dolazi željom, već konkretnim djelovanjem, stalnim radom na programu.

Idealna vlast bi bila: opozicija koja odbija da vlada. Ali, koja tim prije biva posvećena razotkrivanju svih strukturalnih propusta vlasti, koja se uvijek već homogenizuje, bez obzira nad čime se pozicionirala.

Upitani šta zahtjevaju okupljeni pred RIK-om, u Beogradu, studenti su odgovorili – ćutanjem. To nije bila konceptualna reakcija, nego nemoć da se artikuliše svoj zahtjev. Isto se dogodilo sa pokretom Žuti prsluci u Parizu, kad je pred njih izašao Alen Badju, sa pitanje koji su zapravo njihovi stvarni zahtjevi.

Reakcija studenata mora se tumačiti kao problem cijelog društva, jer oni su oni koji dolaze, bitniji, na kraju, od same države! Ukoliko tako reaguju studenti, koji ne znaju, nemaju, naprosto umijeće da riječima predoče svoj problem i nezadovoljstvo, onda je to znak opasne kapitulacije, ne samo pred vlašću, nego svijetom pa i životom.

Opozicija mora da nas politički emancipuje, oslobađa, žargonski rečeno – navlači – na slobodu. Da nas rasterećuje svake predstave koja se stiče o onima na vlasti; ona sama mora da izađe iz opsjednutosti vladarem, i da se posveti društvu. Takva opozicija je idealna vlast koja radije odbija da bude vlast.

Problem Srbije nije Vučić, nego šarena opozicija „sastavljena“ od pokreta u kojima svaki ima najviše po jednu personu.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)