Politička situacija u Crnoj Gori je krajnje konfuzna nakon poraza DPS-a na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima 30. avgusta, a mogući izlaz iz trenutne političke krize se ne nazire, izjavio je u intervjuu za portal BORBA istoričar, publicista i profesor geopolitike, diplomatije i uporednih političkih sistema na Fakultetu političkih nauka u Banja Luci Srđa Trifković.

Ono što je nesumnjivo, prema njegovom mišljenju jeste da nova vlast za nešto više od godinu dana od prethodne vlasti nije uspjela da preuzme ključne poluge moći koje se u svakom sistemu ogledaju u aparatima prinude, bezbjednosnim službama, tužilaštvu i sudstvu.

Kako je naglasio, do ozbiljnijih društveno-političkih pomjeranja u Crnoj Gori neće doći sve dok država ne krene u odlučniju borbu sa organizovanim kriminalom i korupcijom i dok ne procesuira visokorangirane funkcionere bivše vlasti koji su bili zaštitni znak tih kriminalnih aktivnosti.

-Nema sumnje da je razočaranost naroda plod činjenice da nismo vidjeli pomak u onome što bi trebalo da bude osnovno, a to je sastav Vlade koja bi odgovarala demokratski izraženoj volji birača i početak procesa nepovratne zamjene režima što znači prije svega preuzimanje skroz jednopartijskih poluga vlasti kao što su aparat prinude, tužilaštva, službe i sudstvo. Sve dok te strukture ne budu dubinski promijenjene i pročišćene, teško možemo očekivati neki ozbiljniji pomak. Dok ne krenu hapšenja, ozbiljne optužnice i dok ne padnu pravosnažne presude- jasan je Trifković.

Profesor Trifković smatra da smo daleko od rješenja trenutne političke krize u Crnoj Gori i da sve opcije njenog razrješenja moguće, pa čak i ona koja se nakon 30. avgusta prošle godine činila najmanje vjerovatnom, a to je „renesansa“ DPS-a i učešće u vlasti.

-Imamo sada jedan nestabilni ekvilibrijum između onih snaga koje su iznijele litije i bitno doprinijele onome što je izgledalo kao pobjeda 30. avgusta prošle godine,  zatim snaga starog režima koje se ne mire sa trajnošću takvog ishoda i koje i dalje kontrolišu bitne poluge vlasti, odnosno, imaju dovoljno uticaja da spriječe nepovratnu izmjenu sistema, tu prije svega mislim na aparat prinude koji sačinjavaju policija i službe, te tužilaštvo i sudove, a imamo i onaj dio političkog spektra za koji se i dan danas sa sigurnošću ne može kazati da li je više vremena i energije potrošio na sputavanju dubinskih reformi  ili ponovnom oživljavanju jedne strukture vlasti za koju je izgledalo da je u defanzivi- ukazao je Trifković i dodao:

-U ovom trenutku isto tako je moguće predvidjeti jedan razočaravajući poraz onih koji žele suštinske promjene i afirmaciju autentične Crne Gore i njenih bitnih etničnih i duhovnih obilježja i karakteristika, isto kao što je moguće i jedna sumorna ne i nezamisliva renesansa donedavno vladajuće partije čiji se prvi čovjek i dalje ne miri sa nekom svojom trajnom marginalizacijom, a kamoli odlaskom sa političke scene. I napokon imamo taj nedovoljno jasan dio političkog spektra, a čuo sam vrlo različite ocjene motivacije samog premijera Krivokapića koje idu od toga da je posrijedi jedan bespomoćni predmet manipulacije drugih koji se ne svojom krivicom ne snalazi u teškoj situaciji u kojoj se našao do toga da je riječ o nekom ko je od početka fingirao da jeste nešto nije, a da je njegov krajnji cilj bio da sabotira projekat iznutra.

Ono što je jedinstveno za Crnu Goru jeste da je čak moguć i scenario nekog disfunkcionalnog naviganja ovog i ovakvog sastava Skupštine, jer razne snage u njenom sastavu, ma koliko nezadovoljne bile, imaju razloga da strahuju od nekih novih izbora. Mislim da bi bilo veoma nepoželjno da se ide na nove izbore dok ne budu žurirani birački spiskovi.

Političku zbilju u Crnoj Gori usložnjava i to što se stiče utisak da bi Mitropolit Joanikije i Crkva trebalo da se odlučnije založe za ovu ili onu političku opciju, što smatram veoma nepoželjnim i potencijalno opasnim- zaključio je Trifković opservirajući trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori.

 

Nijedna država tzv. Zapadnog Balkana neće ući u EU

Nijedna država tzv. Zapadnog Balkana neće ući u Evropsku uniju, smatra Trifković iz četiri razloga:

Prvo, za proširenje bi bilo potrebno da se dođe do suštinske revizije Lisabonsog sporazuma. Praktično bi trebalo ispregovarati neki Lisabon 2, što bi otvorilo jednu užasnu pandorinu kutiju sukobljenih interesa unutar EU kakva ona jeste sada. Dovoljno je samo da se podsjetimo da je Orban crna ovca, da je protiv poljske Vlade Moravjeckog nametnut pokušaj da se evropske pravosudne institucije stave iznad poljskog ustava što oni odbijaju zbog čega su kažnjeni sa milion evra dnevno. U toj situaciji EU nema institucionalne mehanizme za  proširenje i to je izgleda tajna koju od javnosti u prostorima ovih tzv. zapadnobalkanskih državica tretiraju kao jako dobro čuvanu tajnu. Postojeći Lisabosnki ugovor bi morao da se zamijeni nekim bitno novim političkim aktom koji  bi predstavljao novi ustav EU, a za tako nešto nema ni trunke političke spremnosti.

Drugo, u ključnim zemljama EU postoji kulturološka odbojnost prema ovom području i ljudima sa ovog područja. Naravno to vam neće nikada otvoreno saopštiti diplomate iz Berlina, Pariza, ali realna situacija, kažem kao neko o trećinu vremena provodi u zemljama EU, Švajcarskoj i Britaniji. Tu nije riječ samo o Srbima-demonizovanim krivcima za sve ratove 90-ih, isto važi i za bosanske muslimane tj. Bošnjake, Albance. Svi su oni za žitelje Bavarske, Beneluksa, Skandinavije, a dobrim dijelom i Francuske i sjeverne Italije manje vrijedan bašibozuk koji ne treba uzimati mnogo ozbiljno, a po svaku cijenu ga treba držati na uzdi i po mogućnosti na što većoj distanci. Morali su da prime Bugarsku i Rumuniju jer je to naprosto bio uslov svih uslova iz Vašingtona, ali uopšte ne vidim zašto bi neko od političara u samoj EU rizikovao svoju karijeru i svoje glasove tako što bi se istinski zalagao za proširenje.

Treće, neophodna je apsolutna jednodušnost i jednoglasnost svih 27 zemalja članica što znači da jedna od njih može da „zavlači“ zemlju kandidata godinama pa i decenijama.

I četvrto, objektivno sa stanovišta vladavine prava i kopenhagenških pravila koje je sama EU iznijela nijedna od ovih država nije kvalifikovana da u nju uđe- naveo je Trifković.

SAD i nova njemačka vlast će zajednički nastupati prema regionu, Eskobar sebi daje veću težinu nego što je istinski ima

Osvrćući se na sve jači geopolitički pritisak SAD  na region, Trifković napominje da će on ubuduće biti još jači zahvaljujući novoj njemački vlasti koja je izrazito atlantistička, što nije bio slučaj sa prethodnom koju je dugi niz godina predvodila Angela Merkel.

Komentarišiću ponašanje američkog izaslanika za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara, Trifković zapaža da diplomata Stejt Dipartmenta prečesto precjenjuje svoje mogućnosti i uticaj na ovom području.

-Moguće je da gospodin Eskobar svojoj malenkosti daje veću težinu nego što je istinski ima, jer ne zaboravimo da je Vašington jedna močvara sa puno gladnih krokodila od kojih se svaki bori za neko svoje mjesto na ljestvici vlasti. Iako se stiče utisak da on vodi glavnu riječ u Crnoj Gori i Federaciji BiH, ne mora da znači da će tamo sve biti sprovedno kako je on zamislio. Sve zavisi prvenstveno od spremnosti lokalnih aktera da reafirmišu makar elementarni stepen samopoštovanja, dostojanstva i integriteta.

Drugo, kada govorimo o spoljnim faktorima što je veoma nepovoljno objektivno govoreći, a to se tiče Srbije, Republike Srpske i Crne Gore, jeste nova njemačka tzv. semafor koalicija SPD, Liberali i Zeleni u kojoj je na mjesto ministarke inostranih poslova Analena Berbok koja je od prvog trenutka stavila do znanja da će slijediti jednu univerzalnu srbofobnu agendu što se već ogleda sada i u izjavama u vezi sa Miloradom Dodikom, odnosno njemačkim zahtjevom EU da mu se formalno nametnu sankcije. U tom pogledu, umjestu rivaliteta koji se osjećao na terenu između Amerikanaca i Njemaca, pri čemu je ipak struktura vlasti Angele Merkel težila kakvom takvom evropskom kursu u kojem bi Njemačka dominirala i igrala glavnu ulogu, ali koji ne bi bio sasvim identičan Vašingtonu. Sada imamo na sceni zapravo jednu političku snagu- Zelene na čelu  ministarstva spoljnih poslova Njemačke koja je izrazito atlantistička i koja će u bliže dogovorenoj i usaglašenijoj varijanti koordinacije sa Amerikancima sprovoditi svoju agendu nego što je ranije bio slučaj- naglasio je Trifković.

 

Apsurdno je da Velika Britanija ima specijalnog izaslanika za region

Velika Britanija na Zapadnom Balkanu ima daleko veći uticaj nego što ga stvarno zaslužuje i to prvenstveno zbog toga što ima jednu kvalitetnu i iskusnu i dobro uhodanu obavještajnu službu koja zna gdje i kako treba investirati u ljude tj. u agente od uticaja, ocijenio je Trifković.

-U Republici Srpskoj i Crnoj Gori, pa i u samom Beogradu, oni i bez prevelikog  investiranja u tzv. meku moć ili u nekakve kvazi NVO kroz direktno angažovanje svojih agenata od uticaja uspijevaju da projektuju daleko veći uticaj nego što bi im realno pripadao- poručuje Trifković i dodaje da imenovanju Stjuarta Piča za specijalnog izaslanika Ujedinjenog Kraljevstvaza region ne treba pridavati toliko značaja.

-Što se samom vazduhoplovnog generala Piča tiče, moj odgovor bi bio ako sada pored američkog imamo i britanskog specijalnog izaslanika,  onda bi bilo vrijeme da imamo i i ruskog i kineskog i francuskog pa neka svaka stalna članica SB-a ima po jednog.  Tako ćemo maltene imati nekakvu novu kontakt grupu, jer bilo bi savršeno apsurdno da Velika Britanija koja je i po investicijama i direktnim interesima na ovim prostorima daleko iza Rusije i Kine, Njemačke, SAD i Francuske, ima nekakvog svog specijalnog izaslanika za koga je savršeno jasno da bi bio drugi službenik Stejt Dipartmenta i ne bi ni po jednom  pitanju ni za jotu odstupao od onoga što bude diktirao Vašington. Taj gospodin bi imao onoliku ulogu koliku sami Srbi dopuste da ima. Ako se njemu bude jako dolazilo u Beograd treba da ga primi zamjenik pomoćnika ministra inostranih poslova Nikole Selakovića, da ga izvede na ručak napravi bilješku o razgovoru i da ga isprati na aerodrom- smatra Trifković.

Rusija je najveći gubitnik balkanskih igara u zadnjih 20 godina

Ruski uticaj u postjugoslovenskim zemljama je preuveličan sa Zapada, tvrdi Trifković i dodaje da je Rusija ispala prilično značajan gubitnik balkanskih igara u protekle dvije decenije. Prema Trifkoviću, Rusija je posebno izblamirala u Crnoj Gori, dozvolivši Milu Đukanoviću da je prevari na tako perfidan način.

-Na početku vijeka kada su dolazile ogromne ruske investicije u Crnu Goru mnogi su mislili da je riječ o nekom ozbiljnom geopolitičkom projektu uključujući i privatne investicije u nekretnine i da iza toga stoji ruska država ne samo kao garant bezbjednosti tih investicija već i kao koordinator nekog dugoročnog projekta koji bi Rusiji omogućio uticaj na jednom jedinom preostalom kutku evropske mediteranske obale koji nije bio integrisan u NATO strukture.

Međutim, Rusija je napravila stratešku grešku drugog reda što je de fakto podržavala crnogorsku secesiju, možda podstrekavana lažnim obećanjima da će upravo Crne Gora biti spremna da tu ulogu odigra, da bi onda doživjela jedan bezočan udarac nožem u leđa od strane Mila Đukanovića sa ulaskom u NATO, sankcijama itd. Ponekad se možemo zapitati da li u moskovskom Ministarstvu inostranih poslova možda ima i elemenata koji nisu sasvim poistovjećeni sa strateškim ciljevima Vladimira Putina i Sergeja Lavrova. Koliko saznajem, i u Podgorici i u Sarajevu često se ruska ambasada ponaša kao da ne postoji, dok su njihovi rivali hiperaktivni i stižu svuda i na svakom su mjestu- poručio je Trifković.

Kina svoje pozicioniranje na geopolitičkom planu planira na duge staze

Z arazliku od Rusa, Kinezi mnogo pametnije i sofisticiranije obezbjeđuju sebi uticaj na ovim prostorima.

-Kineski pristup ovom pitanju je daleko složeniji i sofisticiraniji, dok Rusi naprosto nisu naučili da koriste meku moć već sve to rade kroz neke birokratizovane strukture ili ne rade uopšte. Kinezi kroz investicije , kredite i značajne infrastrukturne projekte sebi obezjeđuju uticaj koji ne može tek tako bude eliminisan time što će da se pojave nekakav Eskobar ili Pič i da preokrenu situaciju za 180 stepeni. Riječ je ipak o jednoj državi koja ima kontinuitet iskusnog diplomatskog aparata i činovničke strukture stare preko dva milenijuma i koja svoje pozicioniranje na geopolitičkom planu planira na duge staze- zaključio je Trifković.

 

 

 

Tagovi