Probudi se Srbine: Milov lovac opet udara na protivnike DPS-a

Lovac na zmajeve koji je najnetalentovaniji pisac kolumni na brdovitom Balkanu opet je krenuo da truje javni prostor sa željom da proglasi sebe i svoj medij nosiocima promjena u Crnoj Gori a da okrivi one koji su na izborima 30. avgusta i po terenskom radu i svakom drugom uloženom trudu i brojnim odricanjima najviše doprinijeli pobjedi nad DPS-om. Da ih okrivi za sve.

Odjednom se Zmajček pojavljuje kao neko ko je spreman da zaštiti interese Mitropolije crnogorsko primorske. Od koga? Pa od Beograda i Aleksandra Vučića za koga između ostalog navodi da vrši i ulogu patrijarha. Dakle jednom suptilnom uvredom prema poglavaru SPC Željko Ivanović pokušava da zaštiti Mitropoliju crnogorsko primorsku od štetnog beogradskog uticaja i marioneta Beograda Mandića i Kneževića. Izvini Zmajček nismo te poznali. Ali evo kad se sad prisjetimo isti argumenti su ti poslužili i 1997. godine da podržiš Mila Đukanovića i pomogneš mu u punom kapacitetu da učvrsti svoju vlast.

I tada smo imali po pitanju identiteta Mila Đukanovića nejasnog kao danas Zdravka Krivokapića, pa je mogao da prođe i kod separatista i kod patriota, srpski začin u vidu Novaka Kilibarde, i razne Rakčeviće i Peroviće koji su bili simboli pravca u kom se Đukanović zaputio u političkom smislu. Dakle osnova političkog djelovanja ove ekipe je bila i ostala, kako 1997. godine tako i danas, razdvajanje srpskog naroda između sebe, stvaranje antagonizma kod srpskog naroda u Crnoj Gori prema Beogradu, i zvaničnom i nezvaničnom, i pokušaji da se biće Srpske pravoslavne crkve raspoluti kroz favorizovanje Mitropolije crnogorsko primorske u odnosu na njenu pomjesnu crkvu.

Priča kako valja Mitropolija ali ne valja SPC je u stvari osnova djelovanja Zmajčeka i njegovih plamenčića. To je duhovni segment ove priče. U nacionalnom smislu ona glasi – valjaju Srbi u Crnoj Gori ali ne valjaju Srbija i Beograd i Republika Srpska i Banjaluka. Kao rezultat toga javlja se zaključak koji treba da se zada Srbima i onima kojima su Srbi bliski u Crnoj Gori – valjaju srpski političari u Crnoj Gori ali samo oni kojima ne valjaju Srbija i Beograd i Republika Srpska i Banjaluka.

Već pomenute 1997. godine na talasu priče “neće nam se ovdje pitati Milošević i Beograd“ srušen je Momir Bulatović koji se kao predsjednik Republike Crn Gore pitao više sa ovom zemljom nego što će iko od njih ikada, a ustoličen Milo Đukanović, koji je od politike “samo ne valja Milošević ali valja zajednička država sa Srbijom“ 2006. godine izvršio separaciju Crne Gore iz državne zajednice.

Da li smo išta naučili ili ćemo se i dalje pripaljivati na plamičke za pisanje i svaku zdravu misao netalentovanih zmajčeka?

Hoćemo li i dalje biti spremni da povjerujemo svakoj hulji koja nam kaže kako Srbi ne treba da sarađuju i zajednički djeluju sa Srbima a da one političare koji se trude da na neki način nekakvo jedinstvo ipak postignemo kao narod stavimo na svaki stub srama koji im Zamajček i ekipa podignu. Hoćemo li i dalje onima koji jasno i otvoreno zastupaju naše interese tražiti hiljadu mana i uvažavati svaku primjedbu koja na njihov račun stiže od naših neprijatelja ili ćemo konačno i u političkom smislu biti Srbi i podržati one koji se bore za naše interese i za naše zajedništvo.

Nije dovoljno samo da se deklarišemo kao Srbi, nije dovoljno ni da to svjedočimo na sve druge načine, ako politički dajemo podršku onima koji nam ništa od tog srpstva sačuvati neće. Nije dovoljno da držimo sve postove i da smo uzorni članovi svoje pomjesne crkve, ako u političkom smislu vjerujemo i dajemo podršku onima koji su se u svim ključnim, graničnim situacijama dokazali kao neprijatelji naše crkve i naše vjere i koji će one položaje koje im politički damo kroz svoju podršku i glas koristiti na štetu naše pomjesne crkve.

Ako ovo nismo shvatili prošle godine u litijama nećemo nikad. Mnogi glasači DPS-a su se trudili da budu uzorni članovi naše crkve i vjerni glasači DPS-a misleći da su se tako nekako izvukli u moralnom smislu pred Bogom i precima. Surovo saznanje da na taj način svoje djelovanje množe sa nulom dovelo je do preobraženja jednih u političke protivnike DPS-a koji će konačno u političkom smislu prestati da štete pomjesnoj crkvi za čije se uzorne članove predstavljaju i one koji su između crkve i partije ipak odabrali ovo drugo.

Sada ovo mjesto “nule“ koje je pokrivao DPS i sa kojima treba opet da se pomnože naša vjera u nacija u Crnoj Gori hoće da zauzme neko drugi a ako imamo dilemu ko bi to mogao da bude onda samo treba da pratimo koga podržava a protiv koga se bori u novoj političkoj atmosferi netalentovani Zmajček. On želi da dovede do nove vododjelnice u kojoj će pobjedu koja je ipak srpska od 30. avgusta pretočiti ponovo u avnojevski bokalčić iz kog će se služiti tuđim interesima a ne intersima državotvornog naroda u Crnoj Gori i onih koji su tom narodu bliski.

Ne hvala. Ako ćemo da budemo Srbi onda je vrijeme da jednom to budemo u potpunosti, jasno i nedvosmisleno, kao jedna duša, ne samo u narodnom, kulturološkom i tradicionalnom smislu, mi u Crnoj Gori to ovoga puta moramo biti i u političkom smislu, tako što ćemo uskratiti svaki vid podrške onima koji postavljaju klinove u naše jedinstvo, koji svađaju naš narod i našu crkvu i koji bi da nas uče kako bi mi trebalo da budemo Srbi premda oni sami neće to da budu.

Ne budimo njihovi korisni idioti, ne pravdajmo mi njih jer oni nas nikada i nigdje neće opravdati nego će nas uvijek maziti dok glavu ne pomolimo na panj. A u tom momentu oni vrlo dobro znaju šta treba da rade i nisu nikada imali dilemu oko toga. Probudi se Srbine!

(IN4S)