Privredna komora tvrdi: Sektor trgovine nije generator inflacije

Imajući u vidu interesovanje medija o stavu Privredne komore i trgovaca na najnoviju “Odluku o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i listi proizvoda”, želimo da naglasimo da, na žalost, ovoga puta Privredna komora nije konsultovana, a Odluka nam je proslijeđena na imejl u srijedu, 27.8. u 15:30, nešto manje od 24 sata prije održavanja sjednice Vlade na kojoj je usvojena.

U nastavku prenosimo saopštenje Privredne komore.

„Mišljenja smo da bi ovakva ili slična rješenja bila kvalitetnija kada bi se akcije koordinirale sa privredom, jer se deflacija ne može kreirati na ovaj način, a ovakve politike štetu mogu nanijeti ne samo trgovcima već i privrednicima u čitavom lancu snabdijevanja. Reagovanje na posljedice, umjesto na uzrok, može proizvesti samo kratkoročne efekte.
U nastavku saopštenja prosleđujemo najvažnije nalaze “Analize cijena i poslovanja trgovinskih preduzeća u Crnoj Gori – sektor prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića” koju je uradio tim profesora sa Ekonomskog fakulteta, a koja pokazuje da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja privrede, već faktora na koje privreda ne utiče. Nakon dobijanja Odluke, PKCG je analizu proslijedla nadležnom ministarstvu, uz molbu da se dodatno razmotri njeno donošenje.

Sektor trgovine je u 2022. godini imao najveće učešće u stvaranju bruto dodate vrijednosti u -Crnoj Gori (14,4%), dok po osnovu direktnih i indirektnih efekata, učestvuje u stvaranju više od 20% crnogorskog BDP-a. Prema podacima Monstat-a više od jedne trećine od ukupno 157 hiljada zaposlenih u privatnim kompanijama radi u sektoru trgovine, što ovaj sektor čini najvećim poslodavcem u Crnoj Gori. Navedeni podaci ukazuju na značaj koji sektor trgovine ima za ekonomiju Crne Gore.

Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da ograničenost domaće proizvodnje rezultira visokim učešćem uvoznih proizvoda u unutrašnjem prometu, što dalje vodi visokoj osjetljivosti domaćih cijena na cjenovne fluktuacije na uvoznim tržištima, prilikom razmatranja intervencionističkih mjera mora se voditi računa o njihovom uticaju na poslovanje sektora trgovine, zaposlenost i životni standard. S tim u vezi, Privredna komora Crne Gore je u prethodnom periodu angažovala tim profesora sa Ekonomskog fakulteta u Podgorici, da izradi studiju „Analiza cijena i poslovanja trgovinskih lanaca u Crnoj Gori“. Cilj ove studije je da pruži objektivnu sliku o uticaju poslovne politike privrednih subjekata iz sektora trgovine na rast cijena roba široke potrošnje, analizira uticaj primjene Uredbe o ograničavanju marže u Crnoj Gori na Indeks potrošačkih cijena i minimalnu potrošačku korpu i da pregled uporednih iskustava u dijelu cjenovnog intervencionizma.

Neki od najznačajnijih zaključaka ove studije su sljedeći:

• Uporedna analiza nominalnih stopa rasta BDP-a, produktivnosti rada, rasta bruto zarada, indeksa potrošačkih cijena i cijena uvoznih proizvoda u 2023. u odnosu na 2021. godinu, pokazuje da su zarade u sektoru trgovine rasle značajno intenzivnije od rasta produktivnosti, što je, uz visoki rast cijena uvoznih proizvoda u kategoriji hrane i pića od 29,13%, generisalo rast cijena prehrambenih proizvoda od 31,17%. Kad zarade rastu brže od produktivnosti, neminovnost je rast cijena, koji je u ovom periodu evidentan ne samo za proizvode prehrane i bezalkoholnih pica, već i ukupno. U istom periodu, ukupne prosječne bruto zarade uvećane su 19,1%, dok je produktivnost rada (ukupno) u istom periodu nominalno smanjena za 3,3%, uz stvarenu stopu inflacije od 22,2%. Stopa rasta uvoznih cijena takođe je bila visoka (16,3%). Imajući u vidu viši rast cijena uvoznih prehrambenih proizvoda i rast zarada u sektoru trgovine u odnosu na ukupnu ekonomiju, veći rast cijena proizvoda u kategoriji hrane i pića u odnosu na ukupni indeks potrošačkih cijena je očekivan.

• Rast lične potrošnje domaćinstava, sa 71,3% BDP-a (2019) na 74,6% BDP-a (2022) generisao je i rast tražnje, koja je, posledično, djelimično uticala i na rast cijena u ovom periodu.

• Analiza dinamike prometa u trgovini na malo u Crnoj Gori na mjesečnom nivou u periodu januar 2023 – januar 2024. godine pokazala je da su stope realnog rasta prometa u trgovini, uz izuzetak perioda zimske i ljetnje turističke sezone, više ili jednake stopama rasta prometa u tekućim cijenama, što ukazuje na činjenicu da sektor trgovine nije generator inflacije.

• Analiza sprovedena na podacima o BDP-u za 2022. godinu (stalne cijene iz 2010. godine), pokazala je da bi smanjenje BDV-a u sektoru trgovine za 20%, samo po osnovu direktnih efekata uticalo na smanjenje stope realnog rasta BDP-a za 1,9%.

• Broj zaposlenih u sektoru trgovine u periodu 2007-2022. godina porastao je za 40,4%, dok je ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori porastao za 38,2%. Ukoliko bi se broj zaposlenih u sektoru trgovine smanjio za 10%, ukupna stopa nezaposlenosti bi porasla sa 11,8% na 13,47% (podaci za treći kvartal 2023. godine).

• Najveće učešće u troškovima poslovanja za sektor trgovine (period 2021-2022. godina) čine troškovi zarada i naknada po osnovu zarada (38,2% prosječno) i troškovi materijala (33,76% prosječno), dok bruto investicije (nove investicije + amortizacija) čine prosječno 7,3% ukupnih rashoda. Profit prije oporezivanja učestvuje sa 20,7% u razlici između prodajne i nabavne cijene roba. Imajući u vidu da promjena cijene proizvodnih inputa neminovno vodi rastu cijene outputa, rast troškova u sektoru trgovine mora rezultirati rastom cijena. Naime, desio se rast učešća troškova zarada u bruto marži prosječno 2021-22. godine u odnosu na prosjek 2008-2022, sa 30% na 38,2%, poraslo je učešće troškova materijala sa 20,6% na 33,7%, smanjene su prosječne bruto investicije sa 16,8% na 7,3%, ali i bruto profit sa 37,1% na 20,7%.

• Simulacija uticaja rasta cijena troškova poslovanja na cijene prehrambenih proizvoda i pića, pokazala je da rast troškova navedenih inputa po stopama iz 2022. godine rezultira rastom ukupnih troškova za 24,8%. Stopa rasta cijena hrane i bezalkoholnih pića u 2022. godini iznosila je 22,64%, što znači da se rast troškova poslovanja odrazio na smanjenje dobitka, a ne na generisanje inflacije.

• Prosječna stopa bruto marže ostvarena u sektoru trgovine u periodu 2008-2022. godina iznosila 21,47%, dok je prosječna stopa neto marže (prije oporezivanja) iznosila 8,31%. Evidentan je pad prosječne stope neto marže u periodu 2019-2022. godina, sa 14,72% (2019) na 8,27% (2021) i 1,42% (2022).

• Analiza poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća), na bazi finansijskih izvještaja za period 2021-2023. godina pokazala je da su stope bruto marže na nivou koji obezbjeđuje ekonomsku efikasnost, i da bi svako njihovo značajnije ograničavanje uticalo negativno na poslovanje preduzeća. Negativan uticaj ograničavanja marži najvidljiviji je u sektoru mikro preduzeća.

Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15%, dok su u Srbiji 24-26%, Hrvatskoj iznad 30%, a u Njemačkoj čak 37%. Studija Narodne banke Srbije pokazala je da su trgovinske marže jedne grupe maloprodajnih lanaca u Srbiji iznosile 26,8% u 2022. godini, i da su nominalno veće 2022. godine u odnosu na 2019. godinu za 36,6 odsto. Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9%, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH.

Komparativna analiza primjene mjera kontrole cijena primjenom instrumenta limitirane marže u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Hrvatskoj pokazala je da ove mjere nemaju antiinflatorni karakter.

Analiza uticaja ograničavanja marži na vrijednost potrošačke korpe pokazala je da ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi za 30 proizvoda navedene korpe, vodi smanjenju vrijednosti minimalne potrošačke korpe za 3.2%.

U uslovima tržišnog poslovanja, ravnoteža na tržištu uspostavlja se odnosom ponude i tražnje, i indikator ravnoteže je cijena – ključna ekonomska kategorija koja ukazuje na razliku između tržišnog i planskog (intervencionističkog) ekonomskog sistema. U slučaju cijena formiranih na slobodnom tržištu, ili cijena koje bi se formirale bez miješanja države, troškovi proizvodnje su pokriveni prihodima. Ako vlada interveniše na tržištu, i odredi niže cijene, prihodi (moguće) neće dostići troškove. Trgovci i proizvođači će tada povući robu da tržišta, osim ukoliko skladištenje robe značajno umanjuje njenu vrijednost, u nadi da će se prilike promijeniti, i da će odluka vlade biti opozvana. Alternativno, moguće je povećanje marži na proizvode koji nisu predmet uredbe, što bi u krajnjem uticalo na rast opšteg nivoa cijena. Najpesimističniji scenario je onaj u kojem bi, zbog smanjenja ekonomskog motiva, određeni broj trgovačkih preduzeća smanjio obim poslovanja ili prestao sa radom, što bi izazvalo rast nezaposlenosti, smanjenje zarada i pad BDP-a“, navodi se u saopštenju.