“Prioritet Vlade mora da bude proizvodnja hrane”
piše: Nebojša Medojević
Pandemija virusa korona mogla bi uticati na sigurnost snadbijevanja nekih vrsta hrane s obzirom da je uvođenje mjera izolacije i ograničavanja kretanja negativno uticalo na dostupnost radne snage, saopštila je Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO).
Crna Gora i bez pandemije ima ozbiljan strukturni deficit u proizvodnji hrane što je svrstava u rizičnu zemlju sa aspekta samodovoljnosti , kao jednog od ključnih principa i prioriteta u uslovima kriza.
Država treba da sama proizvodi dovoljno hrane i energije za potrebe svog stanovništa.
Prve žrtve prelaska na divlji neoliberalni ekonomski model su bili poljoprivrednici i kompanije koje su se bavile primarnom proizvodnjom i preradom poljoprivrednih proizvoda. Vitalnost ovog sektora se pokazala, kada su, kako tako, uspjeli da prežive hiperinflaciju, sankcije i ratne godine, čak i bombardovanje 1999 godine. Uvodjenje radikalnih mjera liberalizacije tržišta i cijena , ukidanje carina na uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 2000 godine , nijesu mogli da prežive.
Ideja da će veliki poljopriredni kombinati, koji su bili nosioci razvoja poljoprivrede i sela, nakon sankcija, hiperinflacije , uspjeti da prežive kokurenciju proizvodjača iz EU, koji su obilato subvencionisani od strane budžeta država članica i same EU bila je suluda. Ostavljeni bez bilo kakve osmišljene strateške pomoći države, pod pritiskom dampinških cijena uvoznika, koji su u prvim godinama nudili poljoprivredne proizvode i hranu ispod proizvodjačkih cijena i svjesno išli u gubitak, brzo su kroz nelojalnu konkurenciju uništili domaću poljoprivredu i proizvodnju hrane.
Veliki poljoprivredni kombinati su odlazili u stečaj i njihova imovina je budžasto prodavana kroz proces privatizacije, osnovna djelatost je gašena, a imovina, prije svega poljoprivredno zemljište je pretvarano u gradjevinsko i preporadavano za igradnju stanova i poslovnih obekata. Nakon par godina niskih dampinških cijena koje su uništile domaću proizvodnju, uvoznici su podizali cijene i cijena hrane je konstantno rasla , pa su cijene uvozne hrane i poljoprivrednih proizvoda sada u Crnoj Gori na nivou cijena zemalja EU.
Sistematsko uništavanje domaće poljoprivredne proizvodnje je dovelo do ekspanzije uvoza pa je danas Crna Gora uvoznik i onih proizvoda za čiju proizvodnju postoje svi preduslovi.
Ukupan uvoz hrane 2019 je vrijedio 474 miliona eura i za čak 60 miliona eura je veći od ukupnog izvoza svih roba iz Crne Gore.
Prema podacima Monstata, 2019 godine uvezeno je svježeg padajza za 5,7 miliona eura, krompira za 3,5 miliona, luka za 2,5 miliona, šargarepe za 1,3 miliona, krastavaca za milion eura, kupusa za 945 hiljada, salate za 352 hiljade i ostalog svježeg povrća za još 3,7 miliona eura.
Povrće je uvoženo iz više od 40 zemalja, a najviše iz Srbije i Albanije.
Nemoguće je objasniti da se u Crnoj Gori ne može proizvesti dovoljno paradajza i da bude konkuretan cijenom.
Krompir je uvožen i iz Holandije za 800 hiljada, Francuske za 570 hiljada eura, Njemačke za 367 hiljada, Hrvatske za 191 hiljadu, BiH za 215 hiljada…
Luk je uvožen i iz Holandije za 347 hiljada, Kine za 302 hiljade eura, Egipta za 162 hiljade…
Salata je uvožena i iz Italije za 227 hiljada eura, ali i iz Holandije za 25 hiljada, Britanije za 14 hiljada..
Živih goveda uvezeno za 22 miliona.
Uvezli smo svinjetine 52, a piletine 16 milione i to najvise iz Njemačke za 14,8 miliona eura, Španije za 12,7 miliona eura, Holandije za 8,6 miliona, Austrije 6,8 miliona…
Svježeg i zamrznutog goveđeg mesa uvezeno je za 19 miliona eura, najviše iz Holandije 7,3 miliona, Srbije 3,5 miliona, Brazila 2,5 miliona…
Živinskog – pilećeg svježeg ili zamrznutog mesa uvezeno je za 16,1 milion eura. Od toga najviše iz Srbije za 5,9 miliona.
Ukupno je uvezeno jagnjećeg i kozjeg svježeg i zamrznutog mesa za 7,6 miliona, kao i sušenog mesa za milion.
Uvoz prerađevina od mesa vrijedio je prošle godine 29 miliona eura.
Crna Gora zemlja sa obiljem vode je uvezla i pririodne i mineralizovane vode za 10,8 miliona eura, piva za 10,1 milion, a vina za sedam miliona eura. Žestokih alkoholnih pića uvezeno je za 8,5 miliona eura, a vode sa zaslađivačima za 29,6 miliona eura.
Od uvezenog pšeničnog brašna u vrijednosti 16,2 miliona eura, iz Srbije je kupljeno za 13,8 miliona.
Crna Gora je prošle godine uvezla i svježeg i zamrznutog grožđa za 2,4 miliona eura.
Dinja i lubenica uvezeno je za 600 hiljada, od čega iz Albanije za 291 hiljada.
Prema Monstatovoj klasifikaciji u jednoj grupi voća su navedene jabuke, kruške i dunje kojih je uvezeno za 3,86 miliona eura.
Uvezli smo trešnje, višnje, kajsije i breskve ukupno za 3,5 miliona eura. Najviše je iz Srbije za 2,1 milion eura.
Svježeg i pasterizovanog mlijeka uvezeno je za 13,7 miliona eura, najviše je stiglo iz BiH za 9,4 miliona eura.
Kiselog mlijeka i pavlake uvezeno je za 10,8 miliona eura, do čega iz BiH za 7,4 miliona eura.
Prošlogodišnji uvoz sira vrijedio je 16,5 miliona eura, a najviše je uvezeno iz Njemačke i to za 7 miliona eura.
SVE OVO MOŽE I MORA SA SE PROIZVODI U CRNOJ GORI!!!
Poljoprivredni proizvodjači u Crnoj Gori se godinama žale na nelojalnu konkurenciju uvoznika hrane, sivu ekonomiju, nepostojanja organizovanog otkupa niti zagrantovanih cijena, pa je plasman domaćih poljoprivrednih proizvoda nesiguran i veoma rizičan na cijene koje se formiraju pod snažnim pritiskom nekontrolisanog uvoza.
Uvoznički lobi koji su godinama formirali monopole na tržištu, uz direktnu podršku Vlade i Ministara poljoprivrede koji to nijesu radili iz ljubavi već iz konkretnog materijalnog interesa, provizija i korupcije, su postali važniji od naših farmera i domaće proizvodnje.
Uvozna roba oslobodjena carina, a za onu na koju se plaća carina, obezbijedjeni su švercerski kanali koji i tu robu čine jeftinijom od domaće, preplavila je lance hipemarketa, pijace, hotele i ugostiteljske objekte, tako da su domaći proizvodjači ostali bez organizovanih kanala prodaje.
Domaći proizvodjači moraju se oslanjati na ucjene preprodavaca ili sami prodavati svoju robu po pijacama i na kraju godine često moraju konstatovati da je zarada od prodaje manja od uloženih sredstava za proizvodnju, rata kredita za mehanizaciju ili obrtni kapital, pa teški i mukotrpni rad na sopstvenom kapitalu (zemlji) ispada besplatana ili mizerno plaćen. Ako su robu dali nekoj od trgovačkih firmi koja ode u stečaj ostaju bez ičega.
Nova Vlada mora imati kao strateški politički cilj obezbjedjivanja sopstvenih potreba u hrani i energiji iz sopstvene proizvodnje.
U tom cilju Nova Vlada će iz korjena promjeniti odnos države prema ovoj strateškoj razvojnoj grani države.
Vlada će garantovati otkupnu cijenu svih tržišnih viškova poljoprivrednih proizvoda po unaprijed poznatoj cijeni, koja će garantovati pokrivanje razumnih troškova i profit od kojeg će svaki poljoprivredni proizvodjač moći da dostojanstveno živi od svog rada. Naš cilj je da od obespravljenog, osiromašenog poljoprvrednika čije plodove rada prigrabe drugi, napravimo poštovane gazde koje žive dobro od svog rada na svom imanju.
Vlada će ponuditi kroz sistem subvencija i drugih mehanizama podrške izdašne koncesije privatnim kompanijama koje su spremne da se uključe u realizaciju ovog Vladinog programa, kroz modernizaciju primarne proizviodnje, osnivanja kooperativa, hladnjača, otkupnih centara, pogona za preradu poljoprivrednih proizvoda.
Ukoliko intersovanje domaćih i stranih privatnih komapnija izostane, Vlada će osnovati državnu poljoprirednu korporaciju koja će biti nosilac procesa obnove i razvoja crnogorske poljoprivrede i sela.
Državna poljoprivredna korporacija će uz pomoć državne Agrobanke finasirati povoljnim kreditima modernizaciju i povećanje poljoprivredne proizvodnje, otkup i preradu i organizovati plasman crnogorske hrane, i supstituciju uvoza, a tržišne viškove plasirati u izvoz.
DF vjeruje da su crnogorski farmeri uz organizovanu i sistemsku podršku države sposobni da proizvedu dovoljno mesa, mlijeka, voća, jaja, vode, ribe i preradjevina da možemo da obezbijedimo sigurnost snadbjevanja domaćeg tržišta i siguran plasman poljoprivrednih proizvoda.
Vlada će uz pomoć budžetskih sredstava, ali i korišćenjem raspoloživih vrlo povoljnih sredstava iz medjunarodnih izvora finansirati otvaranje pogona za preradu mesa, mlijeka, voća i povrća, ljekovitog bilja, maslina, jagodičastog voća, kako bi se osnažila naša proizvodnja hrane, substituisao uvoz i smanjio spoljnotrgovinski i platni deficit i odliv deviza iz zemlje.
Vlada će posebnu pažnju posvetiti i efikasnom iskorišćenju poljoprivrednog zemljišta. Svo nesikorišćeno zemljište u državnom vlasništvu biće besplatno dato na korišćenje poljjoprivrednim proizvodjačima i komapnijama koje private da učestvuju u programu Vlade za obezbjedjenje domaćih potreba i turista za hranom.
Poreske i druge olakšice biće obezbejdjenje svima koji odluče da se na organizovan način bave proizvodnjom hrane. Naučne institucije, instituti , sistem veterinarske zaštite mora biti u funkciji ostvarivanja zacrtanog plana, kroz usvajanje novih tehnolgija, obuku nepohodnog stručnog kadrva i podizanja stepena znanja i specijalizacije poljoprivrednih proizvodjača. Država će obezbjediti besplatnu stručnu pomoć poljoprivrednim proizvodjačima u svim fazama njihovog rada. Vlada će organizavti berze poljoprivrednih proizvoda gdje će se na organizovan način prodavati roba domaćih proizviodjača. Proizvodjač će morati samo da se bavi proizvodnjom što veće količine, što kvalitetnije hrane.
Veletrgovci će otkupljivati proizvode po cijenama koje neće moći biti niže od onih koje utvrdi država.
Država će se pojavjivati kao poslednji kupac za sve tržišne viškove. Ako neko nudi više cijene, još i bolje, ali država će utrditi minimalne cijene po kojoj će ona otkupljivati tržišne viškove.
Vlada će opet osnovati državne robne reserve koje će takdoje imati važnu ulogu u obezbejdjivanju sigurnosti snadbjevanja o intervenisati u slučaju špekulacija sa cijenama na tržištu. Veletrgovci će na berzi poljoprivrednih proizvoda prodavati robu trgovcima, hotelijerima, restoranima, lancima supermarketa. Takav sistem postoji u svim oybiljnim državama koje shvataju strateški značaj proizvodnje domaće hrane.
DF cijeni da poljoprivrednici imaju najviše razloga za nezadovoljstvo jer ih je ovaj režim i njegova neoliberlna politika doveo na prosjački štap i pretvorio u najamne radnike na sopstvenim imanjima, čiju muku i znoj naplaćuju nakupci ili čine uzaludnim uvoznici i šverceri.
Proizvodnja hrane i efektuiranje domacih resusrsa je preduslov ekonomske stabilnosti i bezbjednosti zemlje. U uslovima postpandemijske krize, poremećaja na globalnom tržištu, to mora biti PRIORITET NOVE VLADE.