Prijestonica munja i gromova – Ovo mjesto pogađa najviše munja na svijetu!

Grmljavina je meterološka pojava, a u jednom dijelu svijeta javlja se čak tokom 300 dana u godini. Grmljavina je zvuk, koji je posljedica djelovanja munje. Širi se brzinom oko 300 metara u sekundi. Prvo se vidi bljesak munje, pa se čuje grmljavina, jer je brzina svjetlosti brža od brzine zvuka. Inače, brzina svjetlosti iznosi oko 300.000 kilometara u sekundi. Jačina grmljavine je oko 100 decibela.

Grmljavina se javlja u kumulnimbusima, oblacima vertikalnog razvoja. Ovi oblaci zauzimaju male površine, ali se prostiru visoko i neretko probijaju vrh troposfere, uglavnom u tropskim predjelima, gdje dostižu visine i do 20, pa i više kilometara.

Grmljavinski procesi su najčešći i najintenzivniji u tropskim predjelima, a u našim umjerenim širinama u ljetnjem i toplijem dijelu godine.

U Srbiji se u prosjeku tokom godine dogode 30-40 grmljavinska dana, na planinama i znatno više.

U trospkim i nekim suptropskim predjelima, a naročito na ekvatoru grmljavinske aktivnosti u prosjeku se jave i više od 200 dana u godini.

Ipak, postoji jedan kraj u svijetu, gdje se u proseku grmljavinske oluje jave tokom 300 dana u godini. Riječ je o mjestu na sjeverozapadu Venecuele, odnosno o jezeru Marakaibo.

Ovo jezero najevće je u Južnoj Americi.

Marakabio je jezero i morski zaliv (po nekima kontinentalno more) na sjeverozapadu Venecuele. Na sjeveru je povezano plitkim kanalom San Karlos (dubina 2 do 4 m) sa Venecuelanskim zalivom. Vodu prima iz mnoštva reka od kojih je najveća Katatumbo. Voda u jezeru je poluslana.

Srednja godišnja temperatura jezerskog područja je 28 °C.

Zbog orografije i planisnkih venaca, padavina ima znatno više na južnom, nego na sjevernom obodu jezera.

Prosječna godišnja količina padavina na jugu iznosi oko 1500 milimetara kiše po kvadratnom metru.

Planinski vetar sa Anda noću dolazi u kontakt sa toplim i vlažnim vazduhom na površini jezera, formirajući grmljavinske oluje  to u prosjeku i 300 dana godišnje.

Nevrijeme sa grmljavinom čini područje jezera mjestom sa najčešćim munjama na zemlji.

U prosjeku godišnje ima oko 233 udara groma po kvadratnom kilometru.

Oluje su u najvećem broju tokom noćnih sati.

Najveći udar gromova javlja se u projseku u septembru, a područje jezera može da doživi i do 280 udara groma na sat, približno 28 udara groma u minuti, u trajanju do 9 sati.

Ovo je jedinstven fenomen na planeti i najveći prirodni izvor ozona.

Munje ne samo da su česte, nego su i veoma jake, tako da jedna varira između 100 i 400 hiljada ampera, što je znatno iznad norme.

Ovo ih čini nevjerovatno svijetlim i kao takve su vidljive sa daljine od čak 250 kilometara. Ova oluja je takođe veoma predvidiva, pa se može tačno reći kada će krenuti i sa kog mesta.

Ovaj fenomen je poznat već vjekovima. Lokalno stanovništvo ga naziva „vatrenom rekom“ i znakom bogova. Zauzeo je čak i svoje mjesto u istoriji, jer je spriječio dvije noćne invazije na Venecuelu.

U zavisnosti od vlažnosti vazduha munje mogu da budu različitih boja, ili čak da pred posmatračem mijenjaju boje. Jedno od najčešćih objašnjenja za nastanak ovih oluja i munja koje ih prate je jedinstven geografski položaj, topografija i atmosferske prilike u regionu, a postoji i mogućnost da je jedan od uzroka metan, koga ima u ogromnim količinama.

Još jedna misterija je da ove oluje nekad iz čista mira znaju da prestanu na duže periode. 2010. godine je posle učestalog svakodnevnog sevanja i grmljavina sve odjednom stalo, i to na 6 nedelja, što je najduža pauza u 104 godine.

Ova oluja i ove munje su jedinstven fenomen na planeti Zemlj i svake godine privuku ogroman broj turista, istraživača i naučnika koji se dive i istražuju ovu nevjerovatnu pojavu.

(Telegraf.rs)