Prije konačnog oslobođenja Crne Gore, obnovimo duh litija

Piše: Boško Vukićević

Već sam isticao ono što i nije nužno osobito isticati, jer je svima pred očima: ostaci zločinačke diktature koja je poražena na nedavno održanim državnim izborima odlaganje sopstvene potpune propasti vide isključivo u izazivanju incidenata i sukoba u Crnoj Gori. Takva kupovina vremena kroz generisanje nasilja bi rukovodiocima lopovske partije omogućila pokušaj sklanjanja ogromne imovine koju su pokrali od naroda. Naravno, za realizaciju paklenog plana DPS glavešine se koriste „korisnim idiotima“ kod kojih raspaljuju šovinističke strasti, a koji najvećim dijelom i ne znaju da su samo sredstvo za odbranu imovine koju su kleptokrate pokrale od naroda.

Iako je neznavenih jurišnika koje DPS koristi za odbranu opljačkanog bogatstva sve manje, još od početaka demokratizacije naših prostora nakon izborne pobjede u avgustu prošle godine, oni su sve agresivniji i ratoborniji. Tako su juče nasrnuli i na nečiji privatni posjed u Župi, kamenicama oštetili bilbord koji se tu nalazio, i da nije bilo časnog starine koji je razularene huligane rastjerao i imovinu odbranio, posljedice neodgovornog čina su mogle biti tragične.

U datom kontekstu osvrnuo bih se na izuzetno neodgovornu, bolje rečeno kriminalnu ulogu medija pod kontrolom poraženog režima u navedenim događanjima. Naime, razni RTCG, Pobjede, Analitike, Antene M, CDM, Standardi, Aktuelnosti u opisanom scenariju nalogodavcima iz redova oborene diktature služe kao sponzori nasilja u najavi. U okviru takvih medija možemo pronaći ne samo zvanične najave za događaje s potencijalom generisanja incidenata, već oni direktno i podstiču nemile događaje i huškaju učesnike na sukobe. O iskrivljenom predstavljanju stvarnosti od strane ovih glasila da ne govorim; tako su i juče provokatore i agresore predstavili žrtvama.

Iako sam u najvećoj mjeri žestoki protivnik bilo koje vrste cenzure u okviru medijskog prostora, neka pravila u tom ambijentu ipak moraju postojati. U tom smislu mišljenja sam da bi odgovarajuće institucije i tijela morali ispitati sasvim izvjesnu ratnohuškačku ulogu pomenutih medija. Sloboda izražavanja je dragocjena, ali je održanje mira sveto i taj mir ne smije biti ugrožen od bilo čijeg kriminalnog ratnog huškanja.

Ponoviću: slobodni građani ne smiju odgovarati na očajničke pokušaje DPS-a da izazove nasilje i haos u državi (osim legitimne odbrane privatne imovine, kao što je jučerašnji slučaj časnog starine iz Župe). Ni u kom slučaju se u ovim sudbonosnim vremenima za budućnost Crne Gore ne smijemo ponašati kao oni. Prisjetimo se, prije svega, naših svetih litija. Za vrijeme naših molitvenih hodova, najmasovnijih protesta u istoriji naše zemlje, nikada se nije desio niti jedan incident. Nije bilo poziva na nasilje, naprotiv: širila se ideja sloge i zajedništva, kao i pomirenja sa braćom koja misle drukčije od nas. Za takvu litijsku atmosferu najzaslužniji su Sv. Vasilije Ostroški i naša Crkva, ali i svi mi koji smo bili aktivni učesnici procesa.

Prije konačnog oslobođenja Crne Gore, obnovimo duh litija. Neka taj duh strpljenja, smirenosti, sloge i mira bude naš odgovor na pokušaje generisanja sukoba druge strane. A nakon naše nove pobjede pružićemo ruku pomirenja zabludjeloj i zavedenoj braći, jer je takvo pomirenje uslov za prosperitet naše države.