Prijatelji sa 770.000 evra garantuju za Kneževića

Nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 evra, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor.

To je Vijestima potvrdio jedan od njegovih branilaca, advokat Borivoje Đukanović, pojasnivši da su Višem sudu predložili da Kneževiću ukine pritvor, a uz jemstvo odredi i mjeru nadzora, ističući da ne postoji nijedna posebna okolnost koja ukazuje na mogućnost da će njegov branjenik pobjeći.

O predlogu za jemstvo Viši sud će najvjerovatnije danas raspravljati.

Knežević je uhapšen 22. marta, a Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti ga da je preko odbjeglog Ljuba Milovića odavao povjerljive informacije šefu kavačkog klana Radoju Zviceru i po njegovom nalogu prisluškivao vojnike škaljarskog klana.

Negirao je krivicu.

Savković je jemčio svojom imovinom vrijednom ukupne vrijednosti 316.350 eura u Tološima. Vukajlović imovinom u Kolašinu, vrijednom 44.400 evra, dok je Tomašević založio 406.410 eura vrijednu imovinu u Danilovgradu.

“Imajući u vidu odredbu čl. 170 Zakonika o krivičnom postupku, odbrana predlaže da se okrivljenom ukine pritvor tako što će sud prihvatiti ponuđeno jemstvo kao garanciju da će se okrivljeni redovno odazivati na sve pozive suda. Takođe, predlažemo da se uz jemstvo odredi i mjera nadzora iz čl. 166 ZKP-a. Kako u konkretnom slučaju ne postoji nijedna posebna okolnost koja ukazuje na mogućnost da će moj branjenik pobjeći, to predlažem da se istom odmah ukine pritvor”, piše u predlogu za jemstvo.

“SUD DA SE ODUPRE PRITISCIMA”

Đukanović je Vijestima kazao da odbrana od Višeg suda očekuje da će bezuslovno sačuvati svoj integritet u sistemu sudske vlasti:

“I pored beskrupuloznih i insinuantnih medijskih ataka, posebno na pravosudne institucije. Pritom, subjekti takve medijske harange na najneposredniji način grubo povređuju temeljno načelo krivično-procesnog prava – pretpostavku nevinosti… Ovo posebno, što nijedan interes (politički i i dr), koji je van pravnog okvira, ma kakvo on bio institucionalno li personalno referenciran, ne smije biti involviran nijednim postupanjem odlukom suda, koja izričito mora bitio determinisana objektivnom ocjenom postojećih dokaza”.

Istakao je da sud ima i striktnu zakonsku obavezu da vodi računa da se ne primjenjuje teža mjera, ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

“Što jasno upućuje, da kada se ocijeni da postoji opasnost od bjekstva (iako je to pogrešno ocijenjeno od strane sudova), procesna svrha obezbjeđenja prisustva okrivljenog može se postići i jemstvom”.

Istakao je da su u dosadašnjem toku postupka, svi postupajući sudovi, evidentno nezakonito postupili, jer su u rješenjima o određivanju, nadalje i produženju pritvora, dali identične i stereotipne razloge, a da se pritom ne elaborira nijedan novi razlog zbog kojeg je produženje pritvora neophodno:

“A konsekutivno grubo su ignorisani pravni standardi sadržani u odlukama Evropskog suda, kao i relevantne sudske prakse, na koju je od strane odbrane konkretno bilo ukazano”.

Đukanović je ocijenio da nijedan objektivni razlog ne upućuje da bi se puštanjem Kneževića na slobodu onemogućilo efikasno okončanje tog krivičnog postupka.

“Subjektivno, kod njegovog porodičnog statusa, Ijudskog i profesionalnog profila, kao i svjesnosti o težini i značaju krivičnih djela stavljenih mu na teret, okrivljeni zasiguro ne bi došao ni u iskušenje da se da u bjekstvo. Ovaj kategorički stav temeljimo na činjenici, da do sada okrivljeni u bilo kojem smislu i pravnom sadržaju nije imao ogrešenje o zakonu, bilo prekršajno ili pak krivično-pravno. Svoj dosadašnji život je isključivo posvećivao poštenom radu i svojim zalaganjem ostvarivao zaradu i tako pored sebe izdržavao suprugu i dvoje malodobne djece”, rekao je Đukanović.

Advokat dodaje da bi, kada je u pitanju Knežević, “sa logičkog, krivično pravnog i svakog zdravorazumskog stanovišta, samo nedopustiva iracionalnost u promišljanju navodnom postojanju pritvorskog osnova kod naprijed iznijetih neupitnih činjenica” mogla istrajavati na fiktivnom krivično pravno pritvorskom osnovu:

“Kako su to postupili Viši i Vrhovni sud CG u svojim odlukama”.

OPASNOST OD BJEKSTVA

On je napomenuo da je praksa Evropskog suda za ljudska prava da će, u slučaju kada je pritvor određen isključivo zbog opasnosti od bjekstva, on ukinuti i odrediti jemstvo ako se takvom mjerom može obezbijediti prisustvo okrivljenog.

Đukanović ističe i da je poseban stepen relevantnosti za odluku prilikom određivanja pritvora po tom osnovu vezanost, odnosno činjenice koje ukazuju na vezanost okrivljenog sa državom u kojoj se vodi krivični postupak.

“Sve veze okrivljenog mogu da budu porodičnog, poslovnog i imovinsko- pravnog karaktera (Evropski sud Numaeister, presuda od 27. 6. 1968, Stoegmueller, presuda.od 10. 11. 1969). U pravcu navedenih okolnosti, a u skladu sa citiranim odlukama Evropskog suda, rješenja Višeg i Vrhovnog suda ne sadrže bukvalno nijednu riječ, iako je to bila eksplicitna obaveza tih sudova. Takođe, neskrivena je i naglašena arbitrarnost u postupanju suda i to najgorem etimološkom aspektu – odlučivanje po svojoj volji, a ne po Zakonu, samovoljnost proizvoljnost i dr… Nadalje, ne manje važno, ovaj aspekt aribtrarnosti u postupanju suda neupitno upućuje na njegov prejudicirajući stav o potencijalnoj krivici i navodnoj spremnosti na bjekstvo okrivljenog, što je eklatantan primjer prejudicirane indikacije”, kazao e on.

Advokat podsjeća da takve primjere ESLjP sankcioniše, zasnivajući svoj stav na pravno neupitnoj činjenici – da je na taj način povrijeđeno pravo okrivljenog na pravično suđenje…

On je istakao i da odluke ESLjP predstavljaju smjernice za pravne standarde kao što su opravdanost, proporcionalnost, ostvarenje legitimnog cilja itd., u skladu sa kojim bi sud trebalo da postupa.

“Ograničenje ustavnih ljudskih prava i sloboda od strane suda mora biti svedeno na minimum samo obimu koji je nužan, uz pravilno i temeljito obrazloženje odlučnih činjenica, posebno što se okrivljeni u ovom procesnom trenutku smatra nevinim sa mogućnosti uživanja svojih ljudskih prava u punom obimu”, rekao je branilac uhapšenog policijskog funkcionera.

Možda će se naći da mi neko prijeti

Knežević je na saslušanju negirao sve optužbe, tražeći od specijalnog tužioca da tokom postupka pribavi sve transkripte sa kriptovane Skaj aplikacije u kojima ga optuženi pominju na bilo koji način – i pozitivno i negativno.

“Možda će se naći da mi neko prijeti, da me neko i hvali i različiti komentari koji se odnose na mene”, rekao je Knežević tužiocu, dodajući da insistira da se sve dostavi njegovim braniocima, kako bi imali kompletnu sliku.

“Jer se na osnovu toga može cijeniti da li je sve dostavljeno ili je tužilaštvo namjerno izostavilo neke detalje koji bi pozitivno govorili o njemu i njegovom profesionalnom radu”, zabilježio je specijalni tužilac u Kneževićevoj izjavi…

Prema spisima SDT-a, odbjegli policajac Milović hvalio se šefu kavačkog klana Radoju Zviceru informacijama koje je Knežević navodno dijelio sa njim.

U jednom od razgovora on mu prenosi i kako je Knežević najavio obračun sa svim organizovanim kriminalnim grupama, ali da to njega ne treba da brine…