Previranja u DPS-u: Sukob mladih i starih, ljevice i desnice

Kao i prethodnih decenija kada je lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović partiju profilisao u pravcu aktuelnih političkih trendova, i predstojeći vanredni kongres odložen za kraj januara naredne godine, trebalo bi da donese strukturne i kadrovske promjene u DPS-u.

One su donekle najavljene nakon sjednice Predsjedništva u ponedeljak, navodima da su razmatrana “brojna rješenja koja se tiču određenih strukturnih i kadrovskih promjena, o kojima će javnost biti obaviještena u narednom periodu”. Šta to tačno znači nije objavljeno, niti je više sagovornika koje su “Vijesti” kontaktirale željelo da razgovara na ovu temu.

Izvori su rekli da u DPS-u, koji sada prvi put funkcioniše kao opozicija, postoje različiti stavovi oko toga u kom pravcu ona treba da se kreće i ko treba da ostane u njenoom vrhu. Kristališu se dva pravca kojima bi partija mogla da krene, a što će, kako se navodi, zavisiti od toga ko će predvoditi partiju u narednom periodu.

Dio funkcionera zastupa ideju da DPS treba da se pozicionira kao partija lijevog centra i građanska partija, što i jeste deklarativno. Druga struja se zalaže da se partija pomjeri desno, što je suštinski situacija posljednjih mjeseci, kada je bila izražena tvrda nacionalisticka retorika.

Kada su u pitanju kadrovska pitanja, dio smatra da svi stari kadrovi treba da odu. Tu opciju, navodi jedan od sagovornika, zagovara i sam Đukanović. Njegov zamjenik Duško Marković, kao i dio funkcionera se tome protivi i smatra da bi trebalo naći srednje rješenje.

Predsjednik Odbora glavnog grada DPS-a Časlav Vešović rekao je ranije “Pobjedi” da bi Đukanović “zbog novih izazova, trebalo da ostane na čelu te partije”. On je objasnio da je to stav podgoričkog Odbora i njegov lični. Dodao je i da je, kako je objasnio, naglašena potreba da u najvišim partijskim strukturama treba stvarati prostor za još veću afirmaciju predstavnika novih generacija koji imaju neupitnu političku reputaciju.

Stvari još nijesu izvjesne, o njima se promišlja i to je i jedan od razloga zbog koga je, sem epidemije, odoložen vanredni kongres koji je bio planiran za naredni mjesec. Formirani su partijski timovi koji traže rješenja.

Zasada informacije ukazuju da bi sve moglo biti samo kozmetička promjena jer je dugogodišnji kadar partije Milutin Simović izabran da preuzme Opštinu Nikšić gdje je DPS po podršci iza dosadašnje opozicije na državnom nivou. DPS je nasljednik Saveza komunista Crne Gore, a ime je promijenio na prvom kongresu – 1991. Na čelu partije je gotovo cijelo vrijeme Đukanović. Drugi kongres DPS-a je održan 1994. godine, pod motom afirmacije demokratije i očuvanja građanskog mira, treći 1998. kada su istaknuta opredjeljenja “za bolji život, kao prvi i najvažniji zadatak svih institucija koje upravljaju državom”. Usvojen je i novi Statut, DPS je reorganizovana po ugledu na moderne evropske partije.

Na četvrtom kongresu – 2001. godine došlo je do korjenite izmjene programa DPS, a ”demokratska, međunarodno priznata i nezavisna Crna Gora postala je osnovno strateško opredjeljenje partijskog programa”.

Na petom kongresu partije 2007. godine definisani su novi strateški nacionalni i državni ciljevi – članstvo u NATO i EU.

Šesti kongres DPS-a održan je 2011. godine, a fokus je bio na mjerama za jačanje ekonomije, više radnih mjesta…

Za potpredsjednike partije su reizabrani Filip Vujanović, Željko Šturanović i Svetozar Marović, a na tu funkciju je izabran i Igor Lukšić.

Na sedmom kongresu 2015. godine pod sloganom „Novi uspjesi na evropskom putu“ prvi put se uvodi funkcija zamjenika predsjednika a brišu potpredsjednici. U vrh partije ulazi Duško Marković, dok Vujanović, Marović i Lukšić odlaze u prošlost. Marović je ubrzo uhapšen.

Na osmom kongresu novembra 2019. DPS je najavio da će mu, pored nastavka evroatlanskih integracija i stvaranja uslova za bolji život građana, primarni interes biti snaženje crnogorskog identiteta i obnova crnogorske crkve.

Partija je u februaru ove godine izabrala novo Predsjedništvo, koje pored Đukanovića i Markovića, čine ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić, poslanik Petar Ivanović, gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković, poslanica Aleksandra Vuković, potpredsjednik Vlade Milutin Simović, ministar odbrane Predrag Bošković, direktor Kliničkog centra Jevto Eraković, predsjednik Odbora direktora “Monteputa” Aleksandar Žurić, tadašnji šef poslaničkog kluba DPS-a Nikola Rakočević, predsjednik Privredne komore Vlastimir Golubović i Halil Duković.

“Ideologija je koheziona sila jedne partije. To nam govori da će gubitak vlasti za DPS ujedno biti i test njegove ideološke snage i usmjerenosti. Sve ukazuje da će DPS u budućnosti, uprkos svojoj izvornoj i nominalnoj profilaciji, nastaviti ka desnom centru, jer će to polje na spektru ostati upražnjeno”, smatra politikolog i profesor Predrag Zenović.

Dodaje da predstojeći period traži partije umjerenih orijentacija, centra, okrenute pomirenju, međunacionalnom razumijevanju i toleranciji: “Biračko tijelo Crne Gore danas nije sklono ekstremnoj političkoj desnici. Pomirenje je, po mom sudu, riječ ove decenije pred nama i istovremeno test odgovornosti za političke aktere”.

“DPS je pokazao u svojoj istoriji moć ideološke transformacije (1997), nužne emancipacije, prilagođavanja i kadrovskog podmlađivanja, što bi i sad bilo vrlo ljekovito, ako ne i nužno, za njegovu budućnost. Međutim, izmicanje vlasti u jednom klijentelističkom sistemu (“jedan zaposleni, četiri glasa”) nakon tri decenije, u ovoj prema vlasti podaničkoj političkoj kulturi, zahtijevaće radikalniju unutrašnju promjenu i jasno unutarpartijsko ograđivanje od ljudi, praksi i ideja koje, i spolja i iznutra, postaju neprihvatljive za demokratski razvoj i evropske integracije Crne Gore i prijete da ovu partiju pošalju u prošlost”, kaže sagovornik za “Vijesti”.

On očekuje, kako je naveo, da DPS bude konstruktivna i odgovorna opozicija, da ne blokira rad parlamenta i da dâ svoj doprinos jačanju ove institucije i njene uloge u političkom sistemu. “Kritikom Vlade, čak i jednom formom stvaranja „vlade u sjenci“ DPS bi bio u prilici da nudi konkurentna, alternativna politička rješenja za izazove pred kojim se danas nalazi Crna Gora i tako se suprotstavi potpunoj političkoj marginalizaciji”, naveo je.