PREVENTIVNA KONTROLA

PIŠE: SIBIN

Policija za mišljenje – možda nas taj meko represivni sektor nauči lekciji iz politički korektnog mišljenja, i maksimalnog uvažavanja ljudskih prava, od rodno senzitivnog jezika, do otvorenog odnosa u kojem, naposletku, iščezava Ja – ta fikcionalna građa.

Međutim, prije će biti da će policija za mišljenje – taj postorvelovski aparat koji će urediti budućnost kao vrijeme vladavine totalne dominacije moći – uspostaviti stvarnost nekritičkog mišljenja, krajnje odobravajućeg i pokoravajućeg svakoj sili, dok će govor biti ne relacija prema Drugom (govor kao od-govor), nego automatsko potvrđivanje u prostoru suženom na da/ne. (To će biti – birokratizovana budućnost, sa admistracijom koja će prekriti čak i apstraktnu refleksiju, onu koja je sa naporom razuma ali i mišljenjem u slikama dospjela do pojma – transcendencija.)

Ima smisla sada ponoviti Orvelov uvid prema kojem je – „Liberal – obožavalac moći bez moći“. Od izuzetne je važnosti kako se, u stvari, razumije rad moći, koja se, poput bogatstva, ne koncentriše nego širi i sprovodi, putem neprestanog umrežavanja raznih ćelija, od plaćenog NVO sektora, do teorijskih konstrukcija koje vješto eskiviraju apostrofirati da se, dakle, tehnologija usavršava zarad što čistijeg/operativnijeg rata, i kontrole koja će i preventivno djelovati, poput policije u filmu „Minority Report“.

Da je kontrola kontrole već dobro razrađena, vidi se po jeziku koji je sve siromašniji u jednoj komunikaciji koja je sve više gestualna a sve manje misaona/smislena.

Nesumnjivo, u pravu je Alenka Zupančič: siromašni sve rade da bogati budu sve bogatiji.