Prevazilaze lokalne okvire: Zašto su važni predstojeći izbori u Budvi?

Iako je na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine pretrpjela udarac od kojeg se nikada nije sasvim oporavila, političko-kriminalno-parabezbjednosna hobotnica, oličena u sada opozicionoj Demokratskoj partiji socijalista (DPS), koja je držala Crnu Goru u trodecenijskom gvozdenom stisku svoje vladavine, nastoji da iskoristi svaki izborni ciklus, bilo na državnom ili lokalnom nivou, da obnovi makar dio svog uticaja.

To će biti slučaj i na predstojećim vanrednim lokalnim izborima u Budvi, raspisanim za 17. novembar. Pri tome, dobro je poznato u kakvoj su finansijskoj dubiozi lokalne vlasti predvođene DPS prethodnih godina i decenija ostavile Budvu, a najbolju ilustraciju načina na koji je ova stranka upravljala Budvom predstavlja činjenica da su dvojica bivših predsjednika Opštine iz njenih redova, Rajko Kuljača i Lazar Rađenović, u poslednjih 14 godina osuđena zbog korupcije.

Inače, do raspisivanja vanrednih izbora u Budvi došlo je usled nemogućnosti da dvije pobedničke liste, proistekle iz prosrpske koalicije „Demokratski front“ (DF), a koje su na prethodnim lokalnim izborima održanim krajem maja ove godine osvojile po devet odborničkih mandata (od ukupno 33, koliko ih je u budvanskoj Skupštini), postignu sporazum oko formiranja vlasti. Na predstojećim izborima će nastupiti ukupno osam izbornih lista, koje će se boriti za naklonost nešto manje od 20 hiljada birača.

Kao vodeća patriotska, a ujedno i progresivna politička snaga uoči ovih izbora izdvaja se lista „Za budućnost Budve – Budva mora naprijed“, predvođena direktorom JP „Morsko dobro“ Mladenom Mikijeljom. Riječ je o listi koja uživa široku podršku srpskih političkih subjekata u Crnoj Gori, a koju čine „Nova srpska demokratija“ (NSD), Demokratska narodna partija (DNP), „Pokret za promjene“ (PzP), Socijalistička narodna partija (SNP), „Demokratski savez“ (DEMOS), „Ujedinjena Crna Gora“, „Prava Crna Gora“, Radnička partija (RP), „Slobodna Crna Gora“ i Grupa građana „Nova Budva“.

Mikijelj, kao energičan, obrazovan i perspektivan političar, koji se pri tome jasno distancirao od politike podjela i optužbi kojom se slabi snaga demokratske većine i politički autoritet srpskog zajedništva, i koji uživa snažnu podršku predsjednika Skupštine Crne Gore i lidera NSD Andrije Mandića, u obraćanju javnosti u više navrata jasno je istakao da će nastojati da eventualnu postizbornu koaliciju formira na anti-DPS platformi, kao i da će o budućnosti Budve moći da odlučuju isključivo njeni građani.

Osim pomenute, treba izdvojiti i listu „Demokrate – Pokret „Evropa sad“ (PES) – Još jači – Dragana Kažanegra Stanišić“, okupljenu oko stranaka koje, uz članice koalicije „Za budućnost Crne Gore“ (ZBCG), predstavljaju okosnicu aktuelne crnogorske Vlade, prve u kojoj su nakon više decenija nepojmljivih pritisaka, progona i svođenja na status građana drugog reda prisutni i predstavnici srpskog naroda. Takođe, ne treba zaboraviti ni listu „URA – Blažo Rađenović – Drugačije“, ako ni zbog čega drugog onda barem zbog činjenice da je lider URA Dritan Abazović imao hrabrosti i vizije da, kao tadašnji crnogorski premijer, avgusta 2022. godine potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), čime su okončani stravični pritisci struktura povezanih sa DPS na srpsku crkvu, njeno sveštenstvo i vjernike.

Shodno tome, i od Abazovićevih stranačkih kolega u Budvi treba očekivati da će pokazati sličnu dalekosežnost u razmišljanju, i sa listom predvođenom Mikijeljom i onom okupljenom oko Demokrata i PES doprinijeti formiranju većine u budvanskoj Skupštini koja će biti najsigurnija brana mogućem povratku DPS na vlast.

(Novosti online)