Piše: Momo Joksimović, predsjednik Partije penzionera, invalida i restitucije

Današnja sjednica Skupštine Crne Gore bila je sramota za državu i poniženje za svakog penzionera. Na jednostavno i konkretno pitanje poslanika Miloša Konatara – da li će penzije biti povećane za 40 evra i da li će se to povećanje isplatiti uz aprilsku penziju – premijer Milojko Spajić nije dao odgovor. Nije htio ili nije znao. U oba slučaja – nedopustivo.

To nije politički propust. To je bježanje od naroda.

Dok penzioneri preživljavaju, vlast se u parlamentu prepucava koliko je nekad moglo da se kupi hljeba. Sramno. Bijedno. Neljudski. Narod ne živi od vaših rasprava, nego od novca kojeg nema.

132.000 penzionera u Crnoj Gori danas nemaju s kim da razgovaraju u Vladi. Nema vremena za njih. Nema premijera. Nema dijaloga. Ali ima vremena za marketing, za kamere i prazne priče. To je pravo lice ove vlasti – gluma pred javnošću, a tišina pred narodom.

Ovo više nije pitanje standarda. Ovo je pitanje dostojanstva. Država koja ne može da obezbijedi ni minimalno povećanje od 40 evra onima koji su je gradili – nije socijalna, nije odgovorna, nego je ravnodušna i otuđena.

Premijeru Spajiću, izađite iz kabineta i studija. Dođite u sale na razgovor i stanove penzionera. Pogledajte frižidere koji su prazni. Račune koje ne mogu da plate. Lijekove koje moraju da biraju – da li da ih kupe ili da jedu.

I onda nam recite – da li je 40 evra mnogo.

Ako nemate odgovor, onda nemate ni pravo da vodite državu.

Jer vlast koja ne čuje svoje najslabije više nije vlast naroda, nego vlast protiv naroda.

(Mišljenja i stavovi iz rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi